Koliko puta ste se u toku školske godine zapitali – kad će raspust?
A koliko puta su i deca ovo pitanje izgovorila?.. Ne zna se broja.
I onda se desi – RASPUST! Svi srećni!
Dva dana.
I onda nam se u dane uplete dosada, gošća koja je tek zasela i neće kući, pa neće…
Z A Š T O J E D E C I D O S A D N O N A R A S P U S T U?
1.NEDOSTATAK AUTORITETA – Mnoga deca, posebno ona koja svoje vreme provode u grupama (vrtić, škola) navikla su na ustaljene aktivnosti koje im određuje autoritet (vaspitač, učitelj…) Izostanak autoriteta, automatski dovodi do izgubljenosti deteta u velikoj količini vremena koje je pred njim, i koje ne zna samostalno da ispuni. Ova deca sve vreme idu za starijim osobama u svojoj okolini i traže aktivnost za sebe. Za okolinu, mogu delovati poput „čička“ i „dosadnog“ deteta, ali to naravno nije pravo objašnjenje. Problem je utoliko veći, ukoliko dete nema ustaljene kućne obaveze(pomaganje odraslima, spremanje sobe…).
Dr Zoran Milivojević: Mama, meni je dosadno
2.PREVIŠE RODITELJSKOG AUTORITETA – Dosađivanje bez vrtića i škole mogu da izazovu i veoma strogi roditelji, oni koji svoj autoritet grade na brojnim zabranama, pa i zabranama druženja. U takve kuće drugari retko svraćaju; što zbog galame, što zbog razbacivanja igračaka ili neprimerenog ponašanja tuđeg deteta. Njihov raspust je često ispunjen radnim obavezama, ili sopstvenim pronalaženjem načina da se skrate dugi, letnji dani.
3.VIŠAK ENERGIJE – Zbog hrane prepune beskorisnih kalorija, užurbanog tempa života i premalo (ili potpuno izostalih) radnih navika, veliki broj dece ima ogroman višak energije. Iako su se poigrali u sobi, bili na svežem vazduhu, dočekali i ispratili drugare – oni bi još. Ovoj deci veoma fali rutina odlaska i dolaska u vrtić ili školu, koji su im bili velika pomoć pri „pražnjenju baterija“.