Tibetanska deca
Deca sa Himalaja žive na najvišoj planini sveta. Ne idu u školu, jer na Tibetu škole nema. Sa 5 godina odlaze u
manastir i tamo uče da čitaju i pišu. Tibetanci veruju u bogove i kupaju se samo jednom u životu – kad se beba rodi potope je u hladan planinski potok i beba pobeli. Ako bogovi odluče da joj podare život, ona porumeni. Iznose je, brišu, i telo mažu debelim slojem loja koji je dobra zaštita od hladne zime. Kupanja više nema…
manastir i tamo uče da čitaju i pišu. Tibetanci veruju u bogove i kupaju se samo jednom u životu – kad se beba rodi potope je u hladan planinski potok i beba pobeli. Ako bogovi odluče da joj podare život, ona porumeni. Iznose je, brišu, i telo mažu debelim slojem loja koji je dobra zaštita od hladne zime. Kupanja više nema…
Klima u ovoj zemlji je surova – u julu i avgustu je toplo, ali u septembru već padne sneg. Učitelji i deca u manastirima nikada ne nose džempere, ni pantalone, ni jakne, već tankim crvenim platnom ogrnu golo telo, a na bose noge navlače slamnate papuče. Hrane se mlekom od bivola, mute ga i prave buter koji stavljaju u čaj. Seju ovas i od njega prave hleb. Pošto na toj visini ne raste drveće, Tibetanci suše goveđu balegu, lože je i na njoj za ručak kuvaju tcampu – kašu od tucanog zrna ovsa.
Na Tibetu važi poliandrija, a to znači da jedna žena može da ima više muževa.