Prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, od dolaska savremene prenatalne nege, stopa smrtnosti trudnica i porodilja je pala za 99 odsto, a smrtnosti dece za 90 odsto. Zanima vas šta se promenilo?
Evo kako su se nekada žene porađale:
1900. – 1910.
Budući da je u to vreme bilo malo otvorenih bolnica, kao i da je moderna medicina bila tek u nastanku, majke su svoju decu uglavnom rađale kod svojih kuća. Iako su babice postojale, doktori su obavljali većinski deo posla, a porođaji su bili prirodni – u svakom smislu te reči.
1910. – 1920.
Kada bi došao trenutak porođaja, majke su imale malo više mogućnosti nego ranije. Iako je većina beba na svet dolazila kod svojih kuća uz asistenciju doktora i babica, 1914. godine otvoreno je i prvo porodilište. Te iste godine porasla je i popularnost kontroverzne metode Twilight Sleep (spavanje u suton), koja je podrazumevala da se majkama da određena doza morfijuma i skopalamina.
Razlog je bio i više nego dobar – žene su mogle da prespavaju celi porođaj. Ipak, postojao je jedan problem, i to prilično veliki – većina majki i dece je umirala.
Još jedna zanimljiva činjenica: devedeset odsto lekara nije imalo formalno obrazovanje.
1920. – 1930.
Pored još uvek popularne metode Twilight Sleep, doktori su rutinski prisilno širili grlić materice, zatim su davali etar tokom druge faze porođaja, vršili epiziotomiju, izvlačili bebu forcepsom, a onda izvlačili placentu izazvavši kontrakcije lekovima. Na kraju su ušivali ranu od epiziotomije.