Morao sam u dom, niko od rođaka nije hteo da brine o meni: Iz kuće sam poneo samo plišanu igračku i puškicu

M. Z. (25) iz Vojvodine je od svoje pete godine, nakon smrti oba roditelja, živeo u domovima za nezbrinutu decu

M. Z. (25), iz jednog mesta u Vojvodini, spletom nesrećnih životnih okolnosti odrastao je u domovima za nezbrinutu decu, a svoju životnu priču želi da podeli javno, kako bi na taj način pomogao deci koja sada borave u ovakvim ustanovama.

Roditeljski dom napustio je tri godine nakon očeve smrti, jer mu je od karcinoma preminula i majka, te nije bilo nikog ko bi o njemu brinuo. U junu 2002. godine, majka M.Z. umire od karcinoma dojke, a brigu o petogodišnjem dečaku preuzima tamošnji Centar za socijalni rad.

- Advertisement -

Ubrzo ga odvode u jedan dom, tu u Vojvodini.

– Niko od rodbine nije hteo da brine o meni. Imam dve tetke, sa očeve i majčine strane, ali nisu htele da prihvate da se staraju o meni kao i ostatak familije. Iz kuće gde sam živeo poneo sam malu plišanu igračku, sa kojom sam spavao i jednu puškicu. To je sve što mi je ostalo iz roditeljskog doma. Stigao sam u novu sredinu, a godine koje ću u njoj provesti učiniće da sam se osećao kao da sam u zatvoru – počinje svoju priču M. Z. za Telegraf.rs.

U tom domu živeo je do 2013. godine, kada biva prebačen drugi, u Pančevu. Upravo boravak u prvom domu jedan je od razloga zbog kojih M.Z. i priča, kako bi ukazao na to da bi trebalo poboljšati uslove i rad sa decom u ustanovama ovakvog tipa. Tvrdi da je on, ali i mnoga druga deca, tokom svih godina doživljavao konstantna maltretiranja od mnogih vaspitača.

– To je najgori period u mom životu. Nagledao sam se svega i svačega, vezivanja dece, udaranja nogama, rukama. Ako neko dete napravi problem vezuju ga za krevet. Jednako su vezivali i devojčice i dečake – seća se M.Z.

Od tog straha i doživljenih trauma, urinirao je u krevetu do svoje 15. godine.

– Odnos većine vaspitača, medicinara i negovatelja, čak i direktora te ustanove, prema nama je bio takav. Možda je bilo svega nekih 10 odsto drugačijih, da kažem normalnih vaspitača. Jedna vaspitačica htela je da pohađam redovno školovanje, a ne specijalnu školu. Kad sam izašao iz sistema socijalne zaštite, ni jednom nije bilo mokrenja u krevetu. Zaključavali su nas u sobu, decu koja su bila agresivna, decu od 10 do 12 godina, kao i odrasle štićenike. Takođe, imali smo pravo na džeparac, koji ja do svoje 13. godine nisam video, gde su zaposleni tih grupa, više uzimali za sebe, nego što su davali deci, a to je bilo po nekih 3.200 dinara na mesečnom nivou – kaže M.Z.

- Advertisement -

Kaže da nije bilo ni dovoljno psihologa, kao ni logopeda, samo jedan na 600 korisnika. Tada u to vreme, dodaje. U vreme dok je u domu, umire mu i stariji polubrat, koji je bio dete sa posebnim potrebama u domu Kulina.

Bilo je i lepih uspomena, priča. Posebno se seća svog prvog odlaska na more sa decom iz doma, kada je po prvi put osetio slobodu na neki način. Kaže da je od svoje 16. godine pa do nedavno uzimao lekove za smirenje zbog sveg stresa i načina života, jer se iz doma nije lako izlazilo van u svet, u grad.

– Svi ti odlasci su bili strogo kontrolisani i nisi mogao da izađeš kao normalan svet da, stekneš ljude prijatelje. Nisam imao gde, pa su me na kraju upisali u Specijalnu školu u Novom Sadu. Tako su procenili da nisam za redovno obrazovanje. Onda su me prebacili 2013. godine u dom u Pančevu. Odatle sam putovao u grad, gde sam završio za ženskog frizera. Za razliku od Novog Sada vaspitači su ovde bili veoma dobri, a samim tim i svi drugi uslovi – napominj M. Z.

On 2017 . godine izlazi iz doma, bez igde ikoga i ostaje u Beogradu. Do nedavno je radio kao konobar u jednom kafiću. Trenutno je bez posla i pokušava da nađe neki, kako bi imao od čega da živi. Privlači ga rad sa decom i ljudima, voleo bi da studira defektologiju ili novinarstvo. Živi ko podstanar.

Sike oca, majke kao i brata, nosi u sećanju. Voleo bi da i on posle svega zasnuje svoj dom i porodicu.

Svojom pričom, kako kaže, želeo bi da makar nešto promeni na bolje u domovima u kojima borave deca bez roditeljskog staranja.

- Advertisement -

Izvor: Telegraf

Priče o napuštenoj deci koje nas teraju da se duboko zamislimo

Priče o napuštenoj deci koje nas teraju da se duboko zamislimo

Pred vama su kratka iskustva ljudi koji su došli u kontakt ili provodili vreme u domovima za napuštenu decu i siročad.

spot_img

Najnovije

Učenici iz Srbije osvojili pet medalja na Evropskoj olimpijadi iz fizike

Učenici iz Srbije takmičili su se na jubilarnoj desetoj evropskoj olimpijadi iz fizike EuPhO 2026 u Geteborgu

Marija Bulajić Škuletić: Odgajanje dece nije projekat koji može, a ne mora uspeti i od kojeg možemo dići ruke kad se zamorimo

Doneti dete na svet tek je prvi stepenik u preuzimanju odgovorne uloge roditeljstva. Dati svoj puni doprinos u procesu socijalizacije i razvoja samostalne ličnosti uz puno uvažavanje ličnih osobenosti, ali i moralnih načela – proces je koji traje godinama, i to bez pauza.

Pet grešaka koje osmaci i roditelji najčešće prave prilikom popunjavanja liste želja

Dobra vest je da se većina njih može lako izbeći uz malo informisanja i pažljivo planiranje.

Šifre obrazovnih profila i zdravstveni uslovi: šta treba proveriti pre popunjavanja liste želja

Prilikom sastavljanja liste želja, potrebno je obratiti posebnu pažnju na šifre obrazovnih profila, jer se upravo one unose prilikom prijavljivanja želja. Svaki obrazovni profil ima jedinstvenu šifru koja mora biti tačno navedena kako bi želja bila pravilno evidentirana.

Konačni rezultati završnog ispita pa popunjavanje LISTE ŽELJA

Konačni rezultati završnog ispita biće dostupni 22. juna, nakon čega je pred budućim srednjoškolscima i njihovim roditeljima popunjavanje liste želja za upis u željenu školu.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img