Stojimo kraj kuhinjskog prozora. Toplo je. Leto je. U prizemlju zgrade komšije diskutuju o letovanjima koja uzbuđeno planiraju kako bi im se životi na kratko promenili na bolje.
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto
Stojimo kraj kuhinjskog prozora. Toplo je. Leto je.
U prizemlju zgrade komšije diskutuju o letovanjima koja uzbuđeno planiraju kako bi im se životi na kratko promenili na bolje.
Pita me ko su ljudi u prizemlju. Kažem da su to komšije i da jedna od komšinica ima baš lepu haljinu na tufne. Pitam ga da li voli tufne. Kaže da su ok ali da su previše jednake i dosadne i da ga asociraju na ćufte iz vrtića.
Shvatam da ručak nije još uvek gotov i da sa 35 godina i dalje ne umem da napravim dobre ćufte i da je prava sreća sto dete ima traume iz vrtića zbog ćufti pa svakako nemam potrebu da ih spremam često.
Seckam luk i šargarepu i nastavljam da slušam razgovor koji dopire do nas iz prizemlja.
– Samo da mi je da se dočepam mora. To su jedini dani za koje živim cele godine.
– Imaš i za šta da živiš. Ti i žena sami, deca velika. Mi sa troje male dece isto živimo i na moru i na kopnu.
– E a zamisli moju tetku koja se udala za Crnogorca i živi u Herceg Novom. Otvori oči i vidi more. Cele godine tako. E to je život!
– Je li srećno udata?
– Onako, žali se stalno. Ali nije to do njega, do nje je. I princu bi našla manu. Ej bre, na moru živiš i imaš problema u životu!
– Vala baš. Izem ti takav život.
Luk polako počinje da pucketa na maslinovom ulju. Opet nisam stigla da spremim supu ali će bar šnicle biti savršene.
– Mama, jel mogu da gricnem jednu šargarepu?
– Naravno! Oprane su.
– Ima li šargarepa na moru?
– Ima.
– A gde idu ljudi koji žive na moru? Gde oni odlaze da bi bili srećni?
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.