Priče u prolazu: Ko je tvoja majka?
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Prvi sastav u školi bio je na temu “Moja mama”. Miroslav je napisao najkraći sastav u odeljenju. “Moje mame nema ali je najbolja mama na svetu i dok je nema.”
Ako u onome ko drži ružu u ruci bar na momenat ugledamo ponovo svog saveznika i topao ljudski pogled, može se desiti čudo.
Jednog dana, možda baš danas, vetar neće duvati i Ane neće biti pored mene ali ja ću se setiti nje i njene slobode. Slobode da bude, slobode da se raduje.
Stojimo kraj kuhinjskog prozora. Toplo je. Leto je. U prizemlju zgrade komšije diskutuju o letovanjima koja uzbuđeno planiraju kako bi im se životi na kratko promenili na bolje.
Pijaca miriše na život. Isti onaj neodoljivi miris života koji tek poneko uspe da oseti pri rađanju novog života.
Bila je sreda. Bilo je mnogo ljudi na autobuskoj stanici. Bio je i jedan čovek na metalnoj klupi autobuske stanice. Bila sam nervozna ja i moj sin.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Legenda kaže da su dva dečaka uskoro porasla i nestrpljivo čekala dan kada će parkirati svoj prvi Mercedes. Dečak u kolicima vozio je svoj Mercedes oduvek i zauvek.
E tako. Sada su svi pokriveni i spavaju. Spavaj. Možda ova noć bude ta noć kada će beba prespavati noć. Prošli put kada je nosio ovu pidžamu probudio se samo tri puta. Možda je ovo srećna pidžama.