Priče u prolazu: Ko je tvoja majka?
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Negde iznad njenog krova, plutao je nebom maleni beli oblak i šapnuo prolazniku posmatraču onu njegovu čuvenu i večnu istinu – Čovek je mlad dok mu je majka živa.
Celi život razmišljam o tim ljudima što su propadali kroz šaht i moram vam reći da im malo i zavidim. Ima nešto dobro u tom padu.
Stojimo kraj kuhinjskog prozora. Toplo je. Leto je. U prizemlju zgrade komšije diskutuju o letovanjima koja uzbuđeno planiraju kako bi im se životi na kratko promenili na bolje.
Pijaca miriše na život. Isti onaj neodoljivi miris života koji tek poneko uspe da oseti pri rađanju novog života.
Ove majke sa đecom na moru nit tamo nit ovamo. One su ti neđe između. Nisu ni za La Bambu a ne mogu ni na groblje.
Bila je sreda. Bilo je mnogo ljudi na autobuskoj stanici. Bio je i jedan čovek na metalnoj klupi autobuske stanice. Bila sam nervozna ja i moj sin.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Legenda kaže da su dva dečaka uskoro porasla i nestrpljivo čekala dan kada će parkirati svoj prvi Mercedes. Dečak u kolicima vozio je svoj Mercedes oduvek i zauvek.
– Zašto plačeš mama? – Zato što sam se rastužila. – Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?