Dobar deo generacija vaspitavanih novom pedagogijom su narcisi nesposobni za život

Suštinski problem je nova pedagogija koja od dece pravi male faraone, deca naviknuta na takav tretman kući dođu u školu gde se tretman nastavlja nažalost izrastaju u narcisoidne osobe nesposobne za život.

Odgovor na pitanje šta je uzrok tragedije koja se desila u OŠ „Vladislav Ribnikar“, dobio sam upravo u ovoj školi pre par godina. Budući da sam tu imao ne samo nastavničku praksu tokom master studija, već sam tu i prvi put bio kratko na zameni.

Jedan dečačić (petak), koji jedva bio primetan budući izuzetno sitan je drsko odgovorio nastavnici istorije (mojoj tadašnjoj mentorki) da ne može tako da mu se obraća, jer on zna svoja prava. U tom momentu kao što munja odjednom sine, tako je i intuitvno sinula misao u mojoj glavi da je to najgori način vaspitanja dece.

- Advertisement -

Škola „Vladislav Ribnikar“ važi za najelitniju osnovnu školu u zemlji. Tu školuju deca čuvenih lekara, glumaca, političara, voditelja, sportista, umetnika itd. Škola je poznata po tome da prednjači novim inovativnim metodama, da prednjači u sprovođenju nove pedagogije oličene u rečima pomenutog petačića da on zna svoja prava (bez obaveza). Upravo zbog toga se jedan deo studenata sa mog nekadašnjeg fakulteta dolazi svake godine u ovu školu na praksu, kako bi prošli najmoderniju obuku.

Oko dve godine sam proveo u prosveti, promenio sam nekoliko osnovnih i srednjih škola. Bio sam svedok raznih događaja od tih da deca fizički nasrću na nastavnike, nemogući da savladaju svoju samovolju, do toga da kada je jedna koleginica zapretila učeniku da će ga poslati kod pedagoga da je celo odeljenje skočilo tražeći da i njih pošalje jer su čuli da pedagog problematične učenike poslužuje čokoladom i sokom.

Suštinski problem je nova pedagogija koja od dece pravi male faraone, deca naviknuta na takav tretman kući dođu u školu gde se tretman nastavlja nažalost izrastaju u narcisoidne osobe nesposobne za život. Zaista, uopšte me neće iznenaditi ako se ispostavi da je jedini uzrok za tragediju jedinica iz istorije.

Dobar deo generacija vaspitavanih novom pedagogijom uopšte nije sposoban za život, budući da ne može da pretrpi ni najmanju nepravdu ili sitnicu koja nije po njihovoj volji. Svesno sam se ogradio, jer stvari ne smeju da se generaliziju zaista ima mnogo divne dece, sa kojom je radost raditi.

Još kada se na sve to doda američka (globalistička) „kultura“ ili obrazac života onda ne treba da nas čudi zašto je Amerika došla kod nas, zašto globalizam ubira svoje plodove. „Kultura“ koju deca upijaju kroz Holivudske filmove, nasilničke igrice, promociju Kristijana, Jovana Jeremić i ostalog rijaliti šljama ovog društva, kroz influensersko „vaspitanje“ Bake praseta i njemu sličnih..

Očigledan je proces uništavanja naše dece, koja imaju izuzetan potencijal. Iako je jasno niko ništa neće preduzeti na ovom polju, bar neka se čuje glas protiv sistema koji jede svoju decu, uz molitveni osećaj saučešća porodicama nevine dečice i osoblja.

- Advertisement -

Autor. Milan Bojić, istoričar

Izvro: Srbin.info

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img