Ako je roditelj tužan, ako trpi u braku, to nije detetov problem

Bes se obično javlja kod dece koja su bila prinuđena da preuzmu roditeljsku ulogu, u porodicama gde su uloge bile pobrkane.

Hteli mi to ili ne, uticaj roditeljskih figura na nas, njihovu decu, je ogroman. To se nastavlja čak i kada smo uveliko odrasli ljudi. Često su naša osećanja prema majkama i očevima ambivalentna, i ljubav koegzistira sa ljutnjom.

Suočavanje sa takvim, pomešanim osećanjima, može biti veoma teško. Međutim, to je normalno. Ako vam to ometa život, potražite terapiju.

- Advertisement -

Danas želim da osvetlim jedan aspekt negativnih stavova prema roditeljima. Govorim o bespomoćnosti.

„Strašno me nervira kada mi majka prekida posao jer ne može da naruči preko onlajn prodavnice. Ako predložim da je naučim kako da sama koristi uslugu dostave, ona zakoluta očima, ne odgovara, a onda napiše nešto o pogoršanju svog zdravlja“.

Ona manipuliše detetovim osećanjem krivice.

Siguran sam da se slična priča prilično često dešava onima koji imaju 20 ili 30 godina, dok su njihovi roditelji duplo stariji od njih.

Reakcije su različite.

I sama sam pomalo takva majka. Imam problema sa orijentacijom i za čas se izgubim. Obično zamolim sina za pomoć, i uglavnom se ne nervira zbog mojih zahteva.

- Advertisement -

Pa zašto se neka deca ljute na roditelje, a druga ne? Bes se obično javlja kod dece koja su bila prinuđena da preuzmu roditeljsku ulogu, u porodicama gde su uloge bile pobrkane. Gde majka često koristila dete kao rame za plakanje.

Takozvano „parentifikovanje“ dece često se javlja u porodicama pogođenim alkoholizmom, kada je dete bukvalno prinuđeno da brine o odraslima.

Može se desiti i u razorenim porodicama, kada je, recimo, majka depresivna i ostavljena sama. Ona nesvesno svoje psihičke i porodične probleme prebacuje na dete.

U konfliktnim porodicama deca su često uključena u rešavanje pitanja vezanih za odnose, slušajući međusobne optužbe svojih roditelja.

Ponekad se to posebno odnosi na bespomoćnost: „ne znam kako to da uradim“, „ne mogu da telefoniram“, „bojim se da pitam“.

Ali ne bi trebalo da bude ovako.

- Advertisement -

Roditelj treba da bude oslonac detetu, a ne obrnuto. Čak i ako nešto ne zna, ne ume, ako je tužan, ako trpi u braku, sve je to nije detetov problem.

Nadam se da sada razumete teorijsku prirodu vašeg besa prema roditeljima kada se ponašaju bespomoćno.

 

Elena Kislova, psiholog

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Andrej (13) je pravi MALI GENIJALAC – osvojio je ZLATO na svetskom šampionatu u mentalnom računanju

Na juniorskom svetskom šampionatu u mentalnom računanju u Nemačkoj, koje je okupilo najbistrije takmičare širom sveta, učenik iz Srbije, Andrej Živanović, je osvojio prvo mesto i zlatnu medalju u kategoriji juniori od 12 do 14 godina.

Naučnici tvrde – voda zaista može da smiri hormone stresa

Redovna hidratacija ne utiče samo na fizičko zdravlje, već i na način na koji naša tela reaguju na stres - tvrde naučnici

Zašto bi trebalo da u roditeljstvu budemo kao delfini

Svaki roditelj sanja isto: da njegovo dete izraste u srećnu, samouverenu i uspešnu osobu. Još dok su mali, trudimo se da im damo sve

Više koristimo očevu DNK

Možda ste nasledili majčine oči, ali genetski gledano, koristite više DNK materijala koje ste dobili od oca.

Pismo jedne majke: Upomoć! Moje dete nema prijatelje…

Postoje deca koja svet doživljavaju intenzivnije i dublje. Koja posmatraju, promišljaju i pokušavaju da razumeju. Ipak, da ne znači da je tvoje dete rođeno sa greškom samo zato što ne funkcioniše kao većina.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img