VI ste rešili da je jedino obustava nastave znak empatije. Neka onda bude tako za sve

Bezbroj komentara o neljudima koji su svoju decu vratili na nastavu u Ribnikar je napisano ovih dana. “Jel tako učite svoju decu empatiji”

Piše: Željka Buturović

Vlada Srbije je donela danas donela odluku o sudbini Ribnikara ali i nastavi u školama u Srbiji. Odlučeno je da se 6. juna završi nastava u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji; da Ribnikar ostane škola u svojoj zgradi, koja će biti rekonstruisana i imati memorijalni centar. Takodje, prenet je nalaz inspekcije koja je utvrdila da nad vinovnikom zločina od 3. maja nije vršeno vršnjačko nasilje.

- Advertisement -

Nadam se da se ova odluka neće menjati, jer ona, u datim okolnostima, nije mogla da bude mnogo bolja.

Prvo, treba razumeti da je ova odluka pokušaj kompromisa izmedju dve grupe roditelja u Ribnikaru. Jedna, mnogo veća grupa, uopšteno govoreći veruje da na zločin od 3. maja treba odgovoriti normalnošću, da smrt treba pobediti životom, da zgradu, đake, nastavnike i istoriju Ribnikara ne treba svoditi na ovaj jedan dogadjaj. Većina ovih roditelja je, često sa zebnjom i čudjenjem, ispratila želje svoje dece da se što pre vrate u svoje u klupe u toj istoj školi. Ovi roditelji su zahtevali da se nastava u Ribnikaru okonča normalno, 20. juna, a da škola zadrži svoju namenu.

Druga, mnogo manja grupa roditelja, je tražila hitan prekid nastave, rušenje škole, promenu njenog imena i izgradnju spomenika na njenom mestu. Po njima, posle trećeg maja više ništa ne sme i ne može biti isto, naročito u Ribnikaru.

I u tim svojim željama, ova druga grupa, iako manjina u samoj školi, je uživala dosta podrške šire javnosti, naročito estrade, što je njenim zahtevima dalo na značaju. Bezbroj komentara o neljudima koji su svoju decu vratili na nastavu u Ribnikar je napisano ovih dana. “Jel tako učite svoju decu empatiji”, mlatili su po društvenim mrežama dok su svoju decu ispraćali u škole. „Gazili bi po leševima zbog ocena, bolesno ambiciozni “elitni” roditelji“; „krv se nije osušila a vi mislite na prijemne ispite“; „šta su bitne tri nedelja nastave“ – sve smo to, i mnogo gore, slušali ovih dana, iako ocene, gradivo, prijemni i sl. nisu bili primarni motivi zbog kojih su se deca vratila u školu.

I tako se nekako desilo, da je praveći kompromis izmedju ovih grupa roditelja iz Ribnikara, Vlada sada odlučila da se nastava, ne samo u Ribnikaru, već u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji, završava 6. juna. Oh. Sad su se odjednom svi setili ocena, znanja, prijemnih ispita, izgubljenog vremena, ko će čuvati decu koja dangube na telefonima… Do neba vrište oni koji su još sinoć bili ambasadori empatije. Jer empatija je najjeftinija kada se sprovodi preko tudjih ledja.

Ima Adam Smit u Teoriji moralnih osećanja jedan upečatljiv primer. Priča o čoveku koji bi saznao da će sledećeg dana da izgubi svoj mali prst i kako bi se taj cele noći od muke prevrtao, i to poredi sa njegovom reakcijom na vest da je zemljotres progutao daleku Kinu, u kojoj nikog nije poznavao. Bilo bi mu, naravno, žao svih tih miliona Kineza, zamislio bi se nad prolaznošću i nepredvidljivošću života i raznim sličnim temama, ali ne bi imao ni upola toliko brige i muke kao oko gubitka svog malog prsta, i te noći bi slatko zahrkao.

- Advertisement -

I to mora da bude tako. Mi kao vrsta ne bismo opstali ni pola sata da je drugačije.

Ali postoji veliko iskušenje da, kad se društvo okupi, zahtevamo da neko drugi da taj svoj mali prst, pa zašto ne i celu glavu, za sve te silne Kineze. Pa kad on odbije, onda je on bezdušan a mi, sa svim svojim prstima na mestu, veliki empatičari što ukazujemo na beskonačnu sebičnost njega, takvog.

Ova odluka Vlade će, nadam se, malo zaustaviti ovu masovnu foliražu. Nemojte se praviti, pobogu, da je Vama nastradale dece žao više nego nama. Pokušavali smo da Vam objasnimo da se škola može pohadjati, i život se može nastaviti, a da, istovremeno, i dalje plačete i brinete i ne spavate i saosećate sa žrtvama i njihovim porodicama. Da to ne znači da ih ne volimo, da ih ne pamtimo, da ne mislimo na njih.

Nismo u tome uspeli. Vi, ta javnost koja se svakog dana neumorno bavi Ribnikarom, ste iz nekog razloga propisali da se empatija prema nastradalima i njihovim porodicama može adekvatno demonstrirati samo kompletnom obustavom nastave. Neka onda i bude tako, za sve.

Izvor: Specijalno vaspitanje

spot_img

Najnovije

Šta PRVO da uraditi kada vas ujede komarac? Genijalan trik koji odmah uklanja otok i svrab

Leto donosi tople večeri, uživanje u prirodi i druženje na otvorenom, ali sa sobom nosi i jednu od najiritantnijih pojava - ujede komaraca. Taj prepoznatljivi, uporni svrab i dosadan otok mogu u sekundi da pokvare raspoloženje.

Zašto dečiji kupaći kostim ne sme da bude plav

Bezbednost u vodi počinje mnogo pre nego što dete uskoči u nju – počinje već u radnji, izborom prave boje kupaćeg kostima.

Profesorka književnosti upozorava: Bez čitalačkih navika nema ni uspešnog učenja

Mnogo važnije od samog broja bodova na završnom ispitu jeste da učenici razviju navike koje će im pomoći u daljem školovanju – sposobnost da čitaju sa razumevanjem, kritički razmišljaju i samostalno usvajaju nova znanja - naglašava profesorka Jovana Reba

Učenici iz Srbije osvojili pet medalja na Evropskoj olimpijadi iz fizike

Učenici iz Srbije takmičili su se na jubilarnoj desetoj evropskoj olimpijadi iz fizike EuPhO 2026 u Geteborgu

Marija Bulajić Škuletić: Odgajanje dece nije projekat koji može, a ne mora uspeti i od kojeg možemo dići ruke kad se zamorimo

Doneti dete na svet tek je prvi stepenik u preuzimanju odgovorne uloge roditeljstva. Dati svoj puni doprinos u procesu socijalizacije i razvoja samostalne ličnosti uz puno uvažavanje ličnih osobenosti, ali i moralnih načela – proces je koji traje godinama, i to bez pauza.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img