Ovako je tekao naš razgovor:
Ja : Treba mi malo vremena za mene. Misliš da je u redu da izađem sat-dva, sama?
Muž : Naravno, zvuči dobro .
Ja : Hvala ti hvala ti hvala , neću zakasniti…..
Muž : Ma u redu, samo mi reci da li se vraćaš do večere? Da li da spremam ja ili ćeš doći do tada?
Izašla sam na sat dva u nameri da se potpuno opustim, osetila sam nizak nivo krivice. Onda sam počela da razmišljam, bilo mi je žao mog muža jer je ostao sam sa troje male dece, do tri godine… vraćam se kući, ne osećam se bolje…
Ja : Hvala mnogo što si pričuvao decu. Zaista to cenim…
Muž : Nije problem, kad god…
Hmm, šta se to dešava? Da li sam krala sopstveno vreme? Zašto sam i kada sam bila daleko od kuće bila fokusirana na ono što se dešava kod kuće? Zašto?
To je zato što – u mom umu – izgledalo kao da mi muž čini uslugu čuvajući našu decu.
Kada sam bila izašla, a i kada sam se vratila kući osećala sam se kao da sam nešto izvukla za sebe. To je glupo. Zašto?
Moj muž je odgovoran za našu decu koliko i ja . Nije mi činio uslugu, samo je ispunjavao svoju ulogu oca.
- I on je pola odgovoran za njihovo postojanje
Ako se ne varam, nisam zatrudnela sama. Čak i ako ste primarni staratelj dece i da ostanete ceo dan sa njima, to ne znači da otac nema odgovornosti. Ako upadnete u zamku razmišljanja kako ste odgovorni da se sami brinete o deci 24 sata na dan, 7 dana nedeljno, 12 meseci godišnje i 365 dana onda ste u teškoj poziciji. Tu je i njihov otac i ne treba da gledate da olabavite njegove dužnosti.
- Nije dadilja
Kada unajmite dadilju onda ostavite detaljan spisak, sprovedete sveobuhvatnu pripremu, često proveravate i dođete kući na vreme. To je zato što postoji ugovorna obaveza, Otac, sa druge strane je ključni deo porodice. On je pozvan da bude lider i kao takav treba da ih čuva.
Zašto? Zato što je to veoma važno za dobrobit i razvoj naše dece. Deca ga vole i žele da budu sa njim. Ne morate žuriti kući posle ubrzane večere… Dozvolite mu da voli i služi svoju porodicu i provodi vreme sa njom.

