Kada je reč o postporođajnoj depresiji, većina ljudi razmišlja o mentalnom zdravlju majke, ali istraživanja ukazuju da sličan broj muškaraca doživljava neki oblik depresije nakon rođenja deteta, prema iznetim rezultatima na godišnjem kongresu Američkog udruženja psihologa.
„Većina tekstova se bavi iskustvima žena tokom trudnoće i postporođajnog perioda, većina istraživanja posvećena je negativnim++ efektima, od kliničke depresije do postporođajne psihoze, i pripisuje ih jedinstvenim fizičkim promenama koje žene doživljavaju tokom trudnoće“, kaže Den Singli, doktor psihologije iz Centra za muško zdravlje u San Dijegu. „Ali stopa pojave depresije je slična između novih majki i očeva. Postporođajna depresija se više ne može smatrati primarno patološkom varijantom ženskog reproduktivnog procesa. Postojeće paradigme se moraju promeniti.“
„Dominantno uverenje je da su ova iskustva povezana sa hormonalnim promenama i fluktuacijama kod žena, koje su specifičnost drugog stanja i porođaja“, kaže Sara Rozenkvist, doktor psihologije iz Centra za psihologiju reproduktivnog zdravlja, koja je takođe govorila u istoj sesiji kongresa. „Veoma je malo verovatno da bi hormonalne promene tokom trudnoće i porođaja mogle objasniti celokupnu sliku ako i očevi i usvojitelji takođe doživljavaju postporođajnu depresiju u takvim razmerama.“
Do nedavno, mentalno zdravlje u vezi sa rođenjem deteta smatralo se temom relevantnom samo za žene. Iako je mnogo istraživanja posvećeno majčinom stresu i postporođajnoj depresiji, malo se obraćalo pažnju na identifikaciju učestalosti ove pojave, uzrocka, posledica i tretmana mentalnih problema kod novih očeva, prema rečima Singlija.
„Nedavna istraživanja su pokazala da oko 10% novih očeva doživljava postporođajnu depresiju, a do 18% ima neki oblik anksioznog poremećaja“, rekao je Singli. „Nažalost, malo psihologa dobija posebnu obuku za identifikaciju, procenu ili tretman uobičajenih muških problema u periodu od začeća do otprilike godinu dana nakon rođenja deteta. Zato što muškarci obično ne traže pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje tokom ovog perioda, nedostatak pažnje naučnika prema ovoj ranjivoj grupi odražava često zanemarenu neravnotežu u javnom zdravlju.“
A ta stopa od 10% je otprilike u skladu s onom koja je uočena i kod majki koje su usvojile dete, prema rečima Rozenkvist.
Antropolozi su odavno primetili da muškarci ponekad ispoljavaju simptome koji podsećaju na trudnoću kada je njihova partnerka trudna, kao što su mučnina, gorušica, bolovi u stomaku, nadutost ili promene u apetitu. Postoje i dokazi, kako u studijama na ljudima tako i u onim na životinjama, da bliski kontakt sa trudnom partnerkom može izazvati hormonalne promene koje pojačavaju i ubrzavaju razvoj očinskih instinkata kod nekih muškaraca, prema Rozenkvist. Muškarci koji doživljavaju „simpatatetičnu“ trudnoću takođe imaju merljivo veće nivoe prolaktina (hormona koji omogućava ženama da proizvode mleko) i privremeni pad nivoa testosterona odmah nakon rođenja. Međutim, ovo se dešava samo u kulturama gde muškarci i žene imaju emocionalno bliske, partnerke odnose i manje u tradicionalnim kulturama gde muškarci i žene imaju odvojene domene. Sve zajedno, to sugeriše da se kulturni uticaji potcenjuju, a hormonski precenjuju, u trenutnom načinu gledanja na postporođajnu depresiju.
Postoji niz drugih faktora koji mogu doprineti depresiji i anksioznosti kod novih očeva. Zapravo, dokazano je da je nedostatak sna najsnažniji faktor rizika za bilo koga, u bilo koje vreme, rekla je Rozenkvist. Nedostatak sna kod očeva i potrebe deteta su iscrpljujući, a vreme provedeno van posla može doprineti anksioznosti. Novi očevi ponekad mogu imati problema sa konfliktom oko rodnih uloga, ako imaju problema da se pridržavaju onoga što društvo smatra tradicionalnom ulogom oca, i takođe mogu dovoditi u pitanje svoju sposobnost da budu kompetentni roditelji.
Pozivajući na povećanje svesti o ovom problemu, kako Rozenkvist, tako i Singli preporučuju redovno testiranje novih i budućih očeva na znakove depresije, posebno ako otac ili majka imaju istoriju mentalnih problema.
„Ali samo testiranje nije dovoljno“, smatra Rozenkvist. „Testiranje ne pravi razliku između teškog depresivnog poremećaja, koji ponekad zahteva tretman lekovima uz psihoterapiju, i poremećaja prilagođavanja, koji se češće uspešno leči samo psihoterapijom.“
Prepoznavanje depresije kod muškaraca može biti izazov, jer simptomi kod muškaraca mogu biti različiti, prema rečima Rozenkvist. „Žene su sklonije prijavljivanju osećanja tuge i čestog plakanja, dok su muškarci skloniji osećanju nervoze i socijalne distanciranosti“, rekla je ona.
Još nešto što muškarci mogu da urade kako bi sprečili postporođajnu depresiju je da se oslone na prijatelje, kao podršku tokom trudnoće i posle rođenja deteta, prema Singliju. „Očevi koji imaju čvrstu društvenu mrežu podrške zaštićeniji su od izazova i problema u vezi sa roditeljstvom, dok istovremeno imaju uzore koji čine da se osećaju kompetentnijim kao roditelji“, rekao je on.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: APA / Detinjarije.com