Sjećate se ovog kenijskog trkača Abela Mutaija koji je bio samo nekoliko metara od cilja, ali se zbunio natpisima i stao, misleći da je završio utrku.
Španjolski trkač, Ivan Fernandez, bio je odmah iza njega i, shvativši što se dogodilo, počeo je vikati na Kenijca da nastavi trčati.
Ovaj nije razumio španjolski i nije razumio što se događa, Fernandez je gurnuo Mutaija do pobjede.
Novinar je pitao Ivana „Zašto si to učinio?“ Ivan je odgovorio: „Moj san je da jednog dana možemo imati neku vrstu zajedničkog života u kojem se guramo i pomažemo jedni drugima da pobijedimo.“
Novinar je inzistirao: „Ali zašto ste dopustili Kenijcu da pobijedi?“ Ivan je odgovorio: „Nisam mu dopustio da pobijedi, on je pobjeđivao. Utrka je bila njegova.“
Novinar je opet inzistirao: „Ali mogli ste pobijediti!“ Ivan ga pogleda i odgovori: „Ali koja bi bila zasluga moje pobjede? Kakva bi bila čast u toj medalji? Što bi moja majka mislila o tome?“
Vrijednosti se prenose s koljena na koljeno. Kojim vrijednostima učimo svoju djecu? Nemojmo učiti našu djecu pogrešnim načinima i sredstvima za pobjedu. Umjesto toga, prenesimo ljepotu i ljudskost pružene ruke. Jer poštenje i etika pobjeđuju!
Izvor: Facebook/Ivan Kljajić
