Iako su često ocene tema o kojoj se razgovara u svim kućama školaraca na kraju školske godine, ovo je zapravo period kada bi pažnju trebale da dobiju neke druge priče. Ocene će se svakako zaključiti, upisati u knjižice i postati deo završetka jedne školske godine — ali one ne moraju da budu jedina tema tog razgovora.
Jer ono što dete čuje na kraju školske godine često se ne odnosi samo na školu. Već na to kako vidi sebe.
Kada ocene postanu jedina tema
Često se čuje da „ocene nisu merilo deteta, ni njegove vrednosti, pa čak ni njegovog znanja“. I to je tačno. Ipak, u praksi — naročito na kraju školske godine — upravo ocene postanu centralna tema u mnogim domovima.
Tada se lako podigne tenzija.
Lako se javlja razočaranje ako nije „sve kako treba“.
I još lakše se u društvu ističu samo one „čiste petice“, kao da one govore sve o detetu.
A ocene niže od toga često ostanu neizgovorene, kao nešto što treba sakriti ili objasniti.
Naravno, ocene jesu važne. One su deo školskog sistema i daju određenu sliku o tome kako je dete savladalo gradivo u datom trenutku. Ali pitanje je: da li su jedina tema o kojoj treba da govorimo?
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Školski period oblikuje mnogo više od znanja
Period školovanja je jedan od najvažnijih razvojnih perioda u životu deteta. Ne samo zbog gradiva, već zbog poruka koje tada usvaja o sebi, drugima i svetu.
Deca ne pamte samo lekcije iz udžbenika.
Oni pamte reakcije roditelja.
Ton razgovora.
Pogled.
Atmosferu u kući kada donesu knjižicu.
I te poruke nose sa sobom mnogo duže nego što traju ocene.
Zato je važno da se zapitamo:
Koju poruku dete zapravo dobija na kraju školske godine?
Da li je to poruka:
„Tvoja vrednost zavisi od uspeha“
ili
„Ti si vredan/na i kada učiš i kada grešiš“?
Ocene nisu uslov za ljubav i ponos
Deci je važno da jasno i dosledno osete da ocene nisu merilo njihove vrednosti.
Nisu uslov za pažnju, ljubav i ponos roditelja.
Ali ta poruka se ne prenosi samo rečima „volim te“.
Već i kroz to šta ih pitamo, na šta se fokusiramo i kako reagujemo.
Zato kraj školske godine može da bude prilika da razgovor preusmerimo sa „šta piše u knjižici“ na „šta se desilo sa tobom ove godine“.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Pitanja koja menjaju fokus razgovora
Umesto da razgovor bude samo analiza ocena, možete ga usmeriti ka detetovom iskustvu, osećanjima i ličnom rastu.
Ovo su neka pitanja koja mogu otvoriti drugačiji, topliji i dublji razgovor:
- Šta ti je ove godine bilo najlepše u školi?
- Na šta si najviše ponosan/na?
- Šta misliš da si naučio/la osim gradiva?
- Šta ti je bilo najteže?
- Kada si bio/la baš srećan/na u školi?
- Ko ti je najviše pomogao ove godine?
- Šta bi voleo/la da sledeće godine bude drugačije?
- Šta misliš da si uradio/la bolje nego prošle godine?
- Koji trenutak ćeš pamtiti?
- Šta si naučio/la o sebi?
- Da li je bilo nečega što te je brinulo ili opterećivalo?
- Kako mogu da ti pomognem sledeće godine?
- Šta bi voleo/la da zajedno proslavimo?
Ova pitanja ne traže savršen odgovor.
Ona traže iskustvo, osećaj i iskrenost.
Zašto su ova pitanja važna
Zato što dete kroz njih dobija nešto što ocene ne mogu da daju: osećaj da je viđeno kao osoba, a ne kao rezultat.
Kroz ovakav razgovor dete uči da:
- njegova vrednost ne zavisi od uspeha u školi
- greške nisu nešto što umanjuje njegovu vrednost
- roditelji su tu i kada nije „sve idealno“
- proces je važniji od jedne ocene
- ono što oseća i doživljava ima težinu
I to su poruke koje ostaju mnogo duže od jednog svedočanstva.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
O čemu ćete vi pričati na kraju školske godine?
Kraj školske godine uvek će doneti ocene.
Ali izbor je šta će još doći uz njih.
Hoće li to biti samo razgovor o brojkama i proseku?
Ili i razgovor o detetu, njegovim iskustvima, strahovima, ponosima i malim ličnim pobedama?
Jer ocene će se zaboraviti.
Ali način na koji se dete osećalo dok ih je nosilo kući — neće.
I upravo tu počinje odnos koji dete ima sa sobom.

