On savetuje roditelje da deci pruže iskustvo “plodotvorne monotonije”, koje kod dece razvija kreativnost i maštovitost.
Bertrand Rasel, britanski filozof, matematičar i pisac, u svojoj knjizi „Osvajanje sreće“ iz 1930. godine ostavio je dragocena zapažanja o borbi savremenog čoveka sa dosadom koja počinje još u ranom detinjstvu, kao i savete roditeljima kako da nauče svoju decu da dosadu učine plodonosnom.
“Manje se dosađujemo nego naši preci, ali se više plašimo dosade. Verujemo da dosada nije normalno čovekovo stanje, već da se može izbeći mahnitom jurnjavom za uzbuđenjima. ”
Međutim, opominje Rasel, sposobnost da se trpi dosada je neophodna da bi se vodio srećan život, a ona se mora razviti u mladosti. Negovanje ove važne osobine od ranog detinjstva jača psihološki imunitet.
“Sposobnost da se vodi manje-više jednoličan život stiče se u dečijem uzrastu. Savremeni roditelji su krivi što svojoj deci pružaju previše pasivne zabave, ne shvatajući koliko je važno da dete, izuzev u posebnim prilikama, proživljava jednolične dane.” On savetuje roditelje da deci pruže iskustvo “plodotvorne monotonije”, koje kod dece razvija kreativnost i maštovitost.
“Radost detinjstva je u stvaranju “ni iz čega” uz pomoć truda i stvaralačke imaginacije. Ne treba previše često deci pružati zadovoljstva koja od njih ne zahtevaju nikakvu aktivnost, poput odlaska u pozorište. Uzbuđenje je poput droge, i vremenom su vam potrebne sve veće i veće količine, a pasivna uzbuđenja u suprotnosti su sa našom prirodom. Dete se najbolje razvija kada, poput mlade biljke, neometano raste u istom tlu. Suviše putovanja i suviše raznolikih utisaka nije dobro za mlade, jer čini da izrastu u osobe nesposobne za plodotvornu monotoniju.”
Rasel dodaje: “Ne mislim da je monotonija dobra po sebi, već da bez određenog stepena jednoličnosti neke dobre stvari ne mogu nastati… Generacija koja ne može da trpi dosadu biće generacija malih ljudi, otuđenih od sporih prirodnih procesa, ljudi u kojima životni nagoni polako čile, poput odrezanih cvetova u vazi.”
“Sva najveća dela literature u sebe imaju dosadne delove, i svi veliki životi imaju nezanimljive epizode.” Kada bi savremeni izdavači razmatrali književna dela poput Starog Zaveta, Kunfučija, Kurana ili Maksovog “Kapitala”, imajući u vidu strah današnjih čitalaca od dosađivanja, tražili bi da se izbaci skoro sve, primećuje poznati mislilac.
Rasel uočava da je dosada od koje pati savremeno stanovništvo gradova u tesnoj vezi sa njihovim otuđenjem od prirode.
“Srećan život u velikoj meri mora biti miran život, jer samo u atosferi tišine može postojati prava radost.”
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Brain Pickings
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Nema komentara.