3. Nema biranja
Danci ne veruje previše u mogućnost izbora, već je smatraju zbunjujućom i nepotrebnom. Ne samo da svaki dan deci pakuju isto jelo, već svi roditelji deci svaki dan pakuju potpuno istu užinu – paštetu od džigerice na raženom hlebu, šargarepe i jabuke.
Upalo mi je u oci „cak iako rade od kuce“. Zasto CAK. To ne znaci da sede u Danskoj se posao krvavo odradjuje. CAK iako rade od kuce svaka kruna mora da bude odradjena, nema praznog hoda niko te ne placa za nesto sto nisi odradio.
Zanimljivo kako su porodicni da deca uvek moraju da budu u vrticu pa i kad roditelji rade od kuce. Hoce da ih nauce da samo rade i da bi bolje radili, bolje da decu ne gledaju dok su mali. Oni kad pisu te tekstove da su porodicni oni misle samo na uze clanove porodice – roditelje i decu, i ja sad da padnem na pricu da su oni neki koji gaje porodicne odnose, malo sutra. Zivim u Australiji i oni su ovde takvi oko njihove vecere kao sto u tekstu pise za Dance. To im je kao neka svetinja. Ja mislim da im je to mesto gde porodica pocinje i zavrsava se, nista ti zapadnjaci ne gledaju svoju porodicu. Brata od tetke zovu cousin (rodjak), odmah ga odaljuju s tim nazivom. Ako je neko porodican, to su Srbi ljudi.