Paradoks roditeljstva današnjice je upravo u činjenici da nikada pre nije bilo bilo tako lako ostati i biti u vezi sa porodicom kroz tehnologiju – a u isto vreme, biti suviše rastrojen i opterećen tom istom tehnologijom, da bi mogao, onda kada se porodica sastane, zaista komunicirati sa njom.
Naš svakodnevni rad i nezdrava povezanost sa svim vrstama ekrana i mobilnih telefona u prisustvu naše dece, može značajno uticati na svaki aspekt njihovog zdravlja i razvoja .
Da bih napisao knjigu “Veliko otuđenje” intervjuisao sam više od 1.000 dece od vrtićkog uzrasta do srednjoškolaca koji su opisali detinjstvo kao borbu sa tehnološkim uređajima za pažnju svojih roditelja.
Svi oni su se osećali kao da su njihovi roditelji „nestali u akciji“, i puki rutinski slušatelji koji, dok deca sa njima razgovaraju, ne ispuštaju telefon iz ruku i ne gledaju dete, već ekran.
Posledice takvog tretiranja dece vrlo su zabrinjavajuće. Jer kada ostavimo sve po strani osim naših telefona, šaljemo sledeću poruku: „Ovo je moj život i ovo su moji prioriteti – vi niste toliko bitni. Naš razgovor, to što smo konačno svi kod kuće, naš odnos, ništa od toga nije važno.” Ovakvim postupcima učimo našu decu da i oni postupe isto.
Ključno vreme kada se treba „raskačiti“ je vreme kada stignu kući iz škole, za vreme obroka i pred spavanje. To su trenuci kada ste vašem detetu potrebni u celosti, i fizički i psihički. Trenuci kada bi vam oni svašta ispričali, kada su vas se poželeli i kada su sve vesti još uvek sveže a utisci se moraju podeliti sa nekim. Ali, uzalud, zazvoniće vam telefon, pristići mejl, neko će vam uzvratiti tvit…i ode mast u propast…
Evo nekoliko praktičnih saveta kako se izvući iz paukove-internet mreže i zašto: