Osvrćući se na svoje detinjstvo, Lulu sve više ceni brutalni pristup svoje majke, kako vreme prolazi.
A ipak, Lulu nije odustala od napornog rada. Nastavila je da vežba violinu, ređa čiste petice i čak je unapred primljena na Jejl, ali se na kraju ipak odlučila za Harvard (tu nema šanse da naletim na svoje roditelje u baru, kaže).
Međutim, posle godina strogog nadgledanja, onog trenutka kada je stigla na fakultet roditelji su je prepustili samoj sebi. “Više se ni najmanje ne meša. Mislim da čak ni ne zna koja predavanja slušam. Smatra da je njen posao gotov i nada se da sam usvojila njene lekcije, pa ću ili uspeti sama – ili neću.”
Tokom prve godine na Harvardu, Lulu je otkrila da je njen život postao deo programa na predavanjima iz dečje psihologije. Priča iz majčine knjige, o tome kako je sa tri godine odbijala da uđe u kuću i stajala napolju na ciči zimi samo da ne bi pohađala čas klavira, koristi se za ilustrovanje urođenosti temperamenta. “Pre bi se smrzla nego popustila,” napisala je u knjizi mama Ejmi. Lulu je bila van sebe i zahtevala je objašenje zašto je njen slučaj ubačen u program. “To samo pokazuje da se nisi promenila i da si i dalje buntovnica,” prokomentarisala je njena mama žalbu svoje ćerke.
“I dalje sam odlična violinistkinja,” kaže Lulu. Na Harvardu ni u čemu nisam najbolja – ovde je svako genije – ali nemam osećaj da ne pripadam ovde. Toliko sam naporno radila da se osećam da sam sve ovo zaslužila”.
Lulu smatra da ju je naporan rad tokom srednje škole dobro pripremio za Harvard, pa sada može da spava koliko želi i druži se sa prijateljima. “Mnogo sam opuštenija nego u srednjoj školi. Puno sam radila pa mogu i puno da se zabavljam.”
Osvrćući se na svoje detinjstvo, Lulu sve više ceni brutalni pristup svoje majke, kako vreme prolazi. “Ljudi pomisle da tigar roditeljstvo kod dece uništava samopouzdanje, jer deca ne dobijaju dovoljno pohvala, ali moj je utisak da imam daleko više samopouzdanja nego većina, jer znam da je moje samopouzdanje zasluženo. Mama mi je pružila znanje koje vodi samopouzdanju.”
Mada još ne zna šta će raditi nakon što diplomira – a razmišlja da specijalizira prava – kaže da jednu stvar zna, a to je da će i sama biti majka tigar. “To nije nešto po sebi loše. Ponekad je to samo način da pokažete da zaista verujete u svoje dete.”
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Takva deca se često istroše dok su mladi pa posle ne mogu ! U koju su takvu školu išli Tesla i Anštajn ?
Dobro za nešzo što je reprodukcija ali za kreativno teško !