spot_img
spot_img

Kad većina greši: zašto se ljudi slažu i kad znaju da nešto nije tačno

Šta se dešava kada svi oko nas tvrde jedno, a mi jasno vidimo drugo? Aschov eksperiment konformizma pokazao je koliko je snažan pritisak većine – i zašto često biramo da se uklopimo umesto da budemo u pravu.

Eksperiment koji je razotkrio snagu grupe

Pedesetih godina prošlog veka, psiholog Solomon Aš (Solomon Asch) sproveo je jednostavan, ali danas kultni eksperiment koji je promenio način na koji razumemo ljudsko ponašanje u grupi.

U eksperimentu iz 1951. godine, ispitanicima je prikazivana slika sa jednom linijom i još tri linije različite dužine. Zadatak je bio krajnje jednostavan: reći koja linija je iste dužine kao ona prva. Odgovor je bio očigledan.

- Advertisement -

Ali postojao je jedan „problem“.

Svi ostali učesnici u prostoriji (osim jednog) bili su unapred dogovoreni sa istraživačima da namerno daju pogrešan odgovor.

Šta se tada dešava sa pojedincem?

Kada je došao red na „pravog“ ispitanika, on se našao u neobičnoj situaciji:
njegove oči su govorile jedno, a cela grupa drugo.

Rezultati su bili zapanjujući.

Oko 75% ispitanika barem jednom se složilo sa očigledno pogrešnim odgovorom većine, iako su znali da ono što govore nije tačno.

Ne zato što nisu razumeli zadatak.
Ne zato što nisu videli linije.
Već zato što nisu želeli da se izdvoje.

- Advertisement -

Zašto se prilagođavamo i kad znamo da nismo u pravu?

Asch je pokazao da ljudi često ne popuštaju zbog neznanja, već zbog socijalnog pritiska.

Strah od izdvajanja, odbacivanja ili podsmeha često je jači od potrebe da budemo tačni.
Biti „drugačiji“ nosi nelagodu, čak i kada imamo jasne dokaze da smo u pravu.


Zašto slušamo autoritet i kad znamo da nije u pravu? — Priča o Milgramovom eksperimentu poslušnosti


Drugim rečima:
ponekad je lakše biti u zabludi zajedno, nego u pravu sam.

Šta ovaj eksperiment govori o nama danas?

Iako je eksperiment star više od 70 godina, njegovi rezultati su možda relevantniji nego ikad.

Vidimo ih:

  • u školama, kada deca ćute iako znaju odgovor

    - Advertisement -
  • na društvenim mrežama, gde se mišljenja formiraju po broju lajkova

  • u roditeljstvu, kada se sumnja u sopstveni instinkt jer „svi rade drugačije“

  • u društvu, gde je često bezbednije uklopiti se nego postaviti pitanje

Konformizam ne znači da smo slabi.
Znači da smo ljudi – bića koja traže pripadnost.

Najvažnija pouka Aschovog eksperimenta

Aschov eksperiment nas ne uči da uvek moramo da se suprotstavljamo većini.
Uči nas da zastanemo i preispitamo trenutak kada se slažemo samo zato što to rade svi drugi.

Jer napredak – lični i društveni – gotovo uvek počinje od onih koji su spremni da kažu:
„Vidim drugačije.“

A ponekad je upravo to što vidimo – tačno.

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img