spot_img
spot_img

Zašto slušamo autoritet i kad znamo da nije u pravu? — Priča o Milgramovom eksperimentu poslušnosti

Ljudi su spremni da učine nešto što inače nikada ne bi — ako odgovornost prebace na nekog „iznad sebe“.

Koliko daleko biste otišli ako vam neko, u belom mantilu i s ozbiljnim tonom, kaže da nastavite?
Da pritisnete dugme koje nekoga boli?
Da uradite nešto što ne deluje ispravno — ali vam to naređuje autoritet?

Na ta pitanja pokušao je da odgovori američki psiholog Stenli Milgram (Stanley Milgram) još davne 1961. godine. Njegov eksperiment, danas poznat kao Milgramov eksperiment poslušnosti, zauvek je promenio način na koji gledamo na ljudsku poslušnost i moral.

- Advertisement -

Kako je izgledao eksperiment

Milgram je okupio dobrovoljce, obične ljude, koji su mislili da učestvuju u istraživanju o učenju i pamćenju. U prostoriji su bila dva učesnika — „učitelj“ i „učenik“. U stvarnosti, samo je učitelj bio pravi ispitanik; učenik je bio glumac koji je sarađivao sa istraživačima.

Zadatak učitelja bio je jednostavan: svaki put kada učenik pogreši u zadatku, treba da mu zada električni šok, i to sve jači i jači — od 15 do čak 450 volti.

Naravno, učenik nije stvarno dobijao struju, ali je vrištao, molio da se prekine, a na kraju prestajao da reaguje, kao da je izgubio svest.

Ako bi učitelj pokazao sumnju ili hteo da stane, čovek u belom mantilu — naučnik, autoritet — samo bi mirno rekao:

„Eksperiment zahteva da nastavite.“
„Molim vas, nastavite.“
„Ne možete prestati, neophodno je da završite.“

Rezultati koji su šokirali svet

Većina ljudi je mislila da bi odbila da ide dalje. Ali rezultati su pokazali suprotno: više od 65% ispitanika išlo je do kraja, zadavši „šok“ od 450 volti — iako su verovali da time ozbiljno povređuju drugog čoveka.

Niko ih nije terao silom.
Samo im je neko u belom mantilu rekao da tako treba.

- Advertisement -

Šta je Milgram time dokazao

Milgram je pokazao koliko veliku moć ima autoritet nad ljudskim ponašanjem. Ljudi su spremni da učine nešto što inače nikada ne bi — ako odgovornost prebace na nekog „iznad sebe“.

U njihovoj glavi, oni „samo slede naređenja“.

Ovaj eksperiment pomogao je da razumemo mnoge mračne strane istorije — kako su obični ljudi, u ratu ili pod pritiskom sistema, činili strašne stvari, uvereni da samo rade svoj posao.

Zašto je to i danas važno

Iako je Milgramov eksperiment sproveden pre više od 60 godina, njegova poruka je i dalje zastrašujuće aktuelna.

Koliko puta i mi ćutimo, klimnemo glavom, potpišemo nešto, prećutimo nepravdu — jer „tako se mora“ ili „ne pitamo se mi“?

Milgram nas je podsetio da odgovornost za sopstvene odluke ne nestaje onog trenutka kada poslušamo naredbu. Da moral ne treba da se prepušta drugima, bez obzira na to koliko moćno ili stručno deluju.

Milgramov eksperiment nije samo priča o poslušnosti — već o savesti.
O tome kako lako možemo izgubiti osećaj lične odgovornosti kad poverujemo da „samo radimo svoj deo“.
I o tome kako je hrabrost često u tome da kažemo „ne“ — čak i kad svi oko nas ćute i slušaju.

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img