Danas, hvala Bogu, nije sramota da muškarac pokaže da ima osećanja, da bude nežan, da poljubi mene ili decu u javnosti, a ne samo da mrači, vaspitava i usmerava. Očinstvo ih definitivno menja.
U startu ćete primetiti da ovaj post ima mnooogoooo više slika nego uobičajeno. Nisam mogla da odolim ovim preslatkim fotografijama.
Činjenica je da o ovome nisam razmišljala sve dok nismo došli kući sa našim prvim detetom. Znate, dok sam bila trudna nisam baš praktikovala neko posebno „posvećivanje“ i uspostavljanje veze sa malim bićem u sebi, ali kada sam ga prvi put uzela u ruke, ta veza je bila automatski uspostavljena.
Tih par dana u bolnici bilo mi je dovoljno da sa bebom već budem na „ti“ i postanem već prilično opuštena pri „rukovanju njome“.
Onda smo došli (nas dvoje) kući, gde nas je čekao uzbuđeni tata. Kad se setim, baš je bilo emotivno, nikada ga nisam takvog videla. Osećanja pršte na sve strane! Baš me oduševio.
Verujem da je najčešće tako. Danas, hvala Bogu, nije sramota da muškarac pokaže da ima osećanja, da bude nežan, da poljubi mene ili decu u javnosti, a ne samo da mrači, vaspitava i usmerava. Očinstvo ih definitivno menja.
Kada ukapiraju koliki uticaj imaju na malo biće koje ih voli, znaju malo da polete i daju sebi orden. Jer nije mala stvar naučiti nekoga da vozi bajs, oterati noćne more i čudovišta ispod kreveta. Ako dete ima isti muzički ukus kao tata, ili još bolje, ako vidite da kopira tatu u oblačenju…uuuu, tu se odmah stvori skriveni osmeh u uglu usana pri pogledu na „Mini Me“.