Dečija knjiga danas nalazi se pred mnoštvom izazova i ti izazovi povezani su sa svim elementima postojanja jedne knjige za decu . Oni se odnose na autore, ilustratore dečije knjige, na savremene tokove u stvaralaštvu za decu, ali i na rad dečijih biblioteka i dečijih bibliotekara, kao i na sve…
Činjenica je da se sve manje čita, ali svi koji rade sa knjigom i za knjigu treba da se bore za nju i da je prezentuju, bolje reći „poklanjaju“ deci na pravi način. Deca vrlo često dolaze u biblioteku sa već nametnutim ukusom od strane odraslih. Oni najčešće uzimaju knjige koje im je neko preporučio ili koje su deo školske lektire. Tako prezentovane, ili „nametnute“ za čitanje, knjige u najvećem broju slučajeva se čitaju samo da bi bile pročitane i kako bi čitaoci mogli da prepričaju isključivo sadržaj pročitanog štiva.
Jedan manji deo dece-čitalaca imaju poseban, avanturistički duh deteta-pustolova-čitaoca i oni traže nove naslove, pokušavajući da izgrade svoj lični književni ukus. Oni čitaju knjige koje im se dopadaju, u kojima se pronalaze, ali i one koje im se ne dopadaju i sposobni su da naprave granicu između dobre i loše knjige.
Autori dečijih knjiga danas sve više se trude da budu aktuelni i da pišu dela po ukusu i želji malih čitalaca. A dečije knjige su duhovni vodiči u razvoju jedne ličnosti te možemo samo da pretpostavimo koliki teret i odgovornost nosi na svojim leđima autor knjiga za decu, gde danas sem nje postoje mnoge druge atraktivnije igračke uz koje dete raste.
Čitanje kao pomerena stvarnost je dar da čitajući knjigu čitalac otvori vrata drugog sveta, da ga knjiga pozove na put. Pisac knjiga za decu je vodič kroz ovaj svet. Ukoliko je pisac bolji on više navodi dete-čitaoca da bude i s knjigom i u knjizi, pružajući mu priliku da čitajući i ono samo postane junak te priče. Milovan Danojlić u knjizi «Naivna pesma» navodi stav Izabel Jan koja kaže «da dečji pisac treba da govori o detinjstvu, iz detinjstva, tako snažno i tako jasno, da ga i deca mogu razumeti». Pisac treba da vodi računa o izboru teme, stilu, mora biti iskren, jasan u izrazu, da razume šta je vredno, da razmišlja kao potencijalni čitalac, da je dovoljno jak i ubedljiv. Ako je takav, dete čitalac će ga uvek pratiti. Mali čitaoci danas očekuju od savremenih dečjih pisaca da nikada ne zaustavljaju svoju uobrazilju, da budu pustolovi i neumorni istraživači, koji će uspeti samo tada kada kreiraju nešto posebno, originalno i neočekivano.
«Dečja knjiga je do kraja slobodna, razigrana, neodgovorna, i svojom ljupkom neozbiljnošću ugrožava samodopadljivu, tragikomičnu krutost onog dela prave književnosti koji je pretenciozan, a bez prave snage.» Dečja knjiga 21. veka želi da bude originalna, jedinstvena, kreirana sa specifičnim karakteristikama, prilagodljiva savremenim čitaocima, koji su sve zahtevniji i probirljiviji.
Aktuelna dečja čitalačka publika stremi ka novim duhovnostima i u potrazi je za novim ukusima. Činjenica je da je su u ekspanziji knjige za sadržajima kao što su horor ili fantastika. Čitaju se knjige u kojima se deca sreću sa čudovištima, vampirima, krvlju. Ranije su takve teme bile predodređene za odrasle. Knjige koje su bile omiljeno štivo mladih ranijih godine, ili omiljeno štivo odraslih pre sto godina, sada su knjige za decu. Deca čitaju i Verna, i Defoa, ali i Tolkina i Džoan Rouling.
Dečija literatura danas ima zadatak da prati i interpretira interesovanja i želje deteta, obraćajući pažnju na sve aspekte njegovog razvoja – porodicu, školu, ulicu, internet kao i na njegova interesovanja .
Kakva treba da bude ”neobična i željena knjiga”?
- Neobična i željena knjiga poštuje i razume lične želje i težnje deteta. Slika deteta u književnom tekstu je drugačija – ono postaje moderan heroj koji ima svoje principe i svoje Ja.
- Neobična i željena knjiga govori o nekim tabu temama – o crnoj, ponekad agresivnoj strane deteta, o tajnama seksualnosti i slično
- U neobičnoj i željenoj knjizi se eksperimentiše sa jezikom, sa rečnikom, sa oblicima stiha i narativnošću priče i romana – što neobičnije i neočekivanije, to bolje
- U neobičnoj i željenoj knjizi nije dobro da postoji naglašena sentimentalnost. Dete čitalac danas je i te kako svesno da stvarnost nije ružičasta i lepa, već da vrlo često zna da bude veoma surova.
- Neobična i željena knjiga mora se igrati žanrovima
- U neobičnoj i željenoj knjizi granice između književnog sveta i stvarnosti mora biti uklonjena. U takvom bezgraničnom polju dete pronalazi hiljade mogućnosti direktno da učestvuju u onom što čita, da se prepozna u nekom od likova, te da štivo maksimalno doživljava kao svoju priču.
Deca su uvek odrastala i odrastaće po istim zakonima i pravilima. Menjaju se samo scenografija i kostimi. Pisci za decu imaju veoma važan zadatak da prate dete u vremenu u kome žive, slušajući njegove potrebe, očekivanja i želje. Deca žele da čitaju knjige u kojima mogu da pronađu rešenja za svoje probleme ili da pronađu odgovore na svoja pitanja. U kratkom inspirativnom testu o edukativno-vaspitnoj literaturi pod nazivom „Deda i repa“ i sa još inspirativnijim podnaslovom „Izdavačka kuća za knjigu, pisac za izdavača, ilustrator za pisca, dete za ilustratora, povuci, potegni i izvukoše znanje!“ Jasminka Petrović pored ostalog kaže: „Dečije knjige moraju da podučavaju, ali na zabavan način, da sa malo reči kažu mnogo. Zvuči lako i jednostavno, ali samo onima koji nisu pisali za decu! Da bi današnjoj deci „poturio“ znanje, moraš da budeš i profesionalac u svom poslu, poznavalac marketinških veština i šaljivdžija i mađioničar i ekvilibrista i „nevin kao golub i mudar kao zmija. Uh!
Edukativno-vaspitna literatura mora da prati decu, a ne obrnuto! Ona mora da ih motiviše iznutra, da im probudi pustolovni duh. Da im omogući da aktivno dođu do saznanja. Kada dete završi učenje ili čitanje knjige, ono mora da se oseća zadovoljno, radosno i sigurno! Ako ne dođe do tih efekata, misija nije uspela!“
Šta dete očekuje od knjige? Kakvi događaji opisani u knjizi mogu da izazovu pažnju deteta? Koji način pripovedanja može da mu se dopadne? Ako malo bolje razmislimo nameće se pitanje – da li deca imaju svoj ukus kada je reč o književnosti? Danojlić kaže: „Književni ukus dečje publike, da kažemo, postoji. Ovaj ukus je nerazvijen u najvećem delu i kod odraslih. Zato je malo neobično da se kaže da deca imaju izgrađen književni ukus“ . Samim tim i deca su kao i odrasli – čitaju ono što im se dopada u određenom trenutku. Oni, koji zaista vole knjige, svakako i deca, imaju pred sobom jedan zadatak – uvek da traže i da otkrivaju „lica“ književnosti.
Kriterijumi po kojima deca biraju knjige u biblioteci:
- Korice knjige i ilustracije – Deca vole interesantne knjige sa interesantnim koricama. Šta to znači? Knjige koje imaju moderan dizajn, sa šarenim i interesantnim koricama, sa dobrim i interesantnim ilustracijama, sa lepim fontom, privlače decu. Korice, naravno, nisu sinonim za kvalitet štiva, ali ipak su važne
- Video(la) sam na televiziji – Uloga medija je sve veća i u popularizaciji književnosti. Emituju se televizijske i radio emisije koje imaju za cilj da upoznaju čitaoce sa novim tokovima u dečjoj književnosti, kao i sa novim naslovima na književnoj sceni. Zabavni voditelji govore o snazi mašte u knjigama, podsećaju na neka dela iz klasične dečje književnosti, preporučuju stare i nove naslove, upoznaju male čitaoce sa nekim likovima iz avanturističkih romana. Istovremeno na televiziji i u bioskopima daju se filmovi snimljeni po popularnim knjigama za decu, a izdavači na svojim sajtovima i društvenim mrežama prezentuju svoje nove naslove za decu.
- Pročitao sam u časopisu – Periodična izdanja, i novine i časopisi, ne samo za decu, takođe imaju značajnu ulogu u popularizaciji knjige. Skoro u svakom dečjem časopisu možemo naći odlomke iz aktuelnih knjiga za decu, popularne pesme poznatih dečjih pesnika, kritičke tekstove o novim dečjim knjigama i preporuke za čitanje.
- Ova knjiga je baš interesantna! Preporuka vršnjaka. – Među najmlađim čitaocima, posebno onima mlađeg uzrasta se rađa, možemo slobodno reći, jedno pravo dečje takmičenje – ko će više da pročita. Počevši od slikovnica, preko stripova, oni nastavljaju sa „ozbiljnim“ dečjim knjigama i sa zadovoljstvom čitaju. Na žalost činjenica je da su deci danas mnogo interesantnije kompjuterske igre i da mnogo vremena provode sa njima. Ali s druge strane raduje činjenica da ipak postoje dečaci i devojčice, ne u malom broju, koji vole da čitaju. Počevši od lektire deca ulaze u svet književnosti, čitajući pored njih i druge knjige. Krug čitanja polako se širi, nije statičan.
- Molim Vas, preporučite mi neku knjigu. Preporuka bibliotekara.– Česta je želja i molba deteta-čitaoca, člana biblioteke. Zadatak bibliotekara je da dobro poznaje potrebe dece, da preporuči knjigu za koje je siguran da je kvalitetna i da odgovara uzrastu čitaoca, a isto tako poželjno je što više da prati i da se upoznaje sa tokovima i domaće i strane dečje književnosti i sa izdavačkom produkcijom. Bibliotekar treba da bude jedan od prvih ljudi u životu deteta čitaoca koji će mu srdačno otvoriti vrata književnosti.
- „Upoznao(la) sam se sa…“ – neposredan kontakt deteta čitaoca s autorom jedne dečje knjige ima veliki uticaj na njega. Književni susreti i promocije dečjih knjiga u organizacijama biblioteke na kojima učestvuju stvaraoci dečjih knjiga imaju važnu i značajnu ulogu u životu knjige. Mogućnost da uživo vidi svog omiljenog pisca ili pesnika u malom poštovaocu knjige budi želju da pročita dela datog autora.
Odlomak iz knjige “Kultura čitanja – pravo deteta i obaveza bibliotekara” Elizabete Georgiev i Milice Matijević (Biblioteka Lazarevac, 2014.)
Iz predgovora:
I ono najbolje je tek dovoljno dobro za dete (Gete)
Nije slučajno da je mudra misao velikog nemačkog pisca Getea poslužila autorkama ove knjige kao uvod u priču kojom se bave već dugi niz godina i kojom tek nameravaju da se bave: priču o dobroj dečijoj biblioteci.
Početna ideja nam je bila da napravimo priručnik o kulturi čitanja i pravima deteta na knjigu, vodič kroz istoriju dečijih biblioteka u svetu i kod nas i predstavimo stanje u domaćim dečijim bibliotekama, velikim i malim lokalnim „kućama svih kuća“ . Oslanjajući se na naše iskustvo, sličnosti i razlike, namera nam je bila da kolegama, dečijim bibliotekarima, ali i svim poštovaocima dečijih biblioteka, dece i čitanja, pokušamo u osnovnim crtama da prikažemo svet dečijeg bibliotekarstva – od tradicije, preko ulaska knjige u život deteta, do uloge biblioteke u njegovoj svakodnevici.
Autorke ove knjige najiskrenije zahvaljuju kolegama, dečjim bibliotekarima, iz svih biblioteka u Srbiji, koji svojim radom, entuzijazmom i pregalaštvom doprinose statusu naše profesije i kulturi čitanja kod dece.
Posebnu zahvalnost dugujemo prof. dr Gordani Stokić-Simončić i Ministarstvu kulture Republike Srbije koji su nam pružili stručnu i materijalnu pomoć.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
MOJA SRBIJA – promocija knjige Kreativnog centra u Biblioteci grada Beograda
O knjizi će govoriti: Simeon Marinković, autor knjige Moja Srbija u izdanju Kreativnog centra Smiljana Popov, novinarka, urednica TV emisijа Srbija za početnike i Beograd za početnike Aleksandar Saša Đorđević, vaspitač u vrtiću i osnivač klubića Moja...
Nema komentara.