Jelena Janković Simišić i njen suprug sa svojom decom su proputovali na desetine zemalja, a svoja iskustva i avanture dele na blogu i instagram profilu Junior Nomad. Za Detinjarije, Jelena govori o svom roditeljstvu i iskustvima jedne “nomadske” porodice koja putuje sa decom po celom svetu.
O meni
Zdravo svima. Zovem se Jelena i imam 37 godina. U braku sam 7 godina sa Bojanom i nas dvoje smo roditelji fantastičnim dečacima Relji (5) i Strahinji (2). Pre pet godina, kada smo planirali naše prvo putovanje sa bebom, na intrenetu je bilo malo sadržaja na tu temu, pogotovo na srpskom jeziku. Tako je nastala ideja da napravimo naš blog “Junior Nomad” i pišemo o pustolovinama sa decom. Pošto smo puno putovali i pre nego što smo postali roditelji, imali smo želju da tako ostane i sa decom. Ta želja nam se ostavrila a neke kockice su se tako složile da su putovanja sa decom postala čak i češća. Proputovali smo skoro 50 zemalja a sa decom smo bili u preko 30. Vremenom je i moj instagram nalog @juniornomad postao neka vrsta bloga o putovanjima sa decom pa se tamo takođe mogu naći korisne inormacije o dosta destinacija na kojima smo bili, a pored putovanja često spominjem i teme vezane za zaštizu životne sredine.
Rođena sam u Beogradu. Studirala sam arhitekturu koju nažalost nisam završila. To mi je ostala neostvarena želja i sada je samo neka vrsta hobija. Trenutno se bavim grafičkim dizajnom, dečijim ilustracijama i ilustracijama za animacije. Trudim se da uvek nešto treniram, makar išla i samo u teretanu. Od omiljenih hobija bih izdvojila SCUBA ronjenje kojim se bavim već 12 godina a zahvaljujuci baš njemu sam u Crnoj Gori upoznala supruga.
Posle leta provedenog u Grčkoj na Skopelosu gde smo bili zbog ronjenja, trenutno smo u Beogradu i planiramo sledeće putovanje. Dok negde ne otputujemo, slobodno vreme provodim baveći se aktivizmom pri neformalnoj grupi građana “Eko straža” koju je osnovao moj suprug pre 2 godine zbog zagadjnja vazduha koje je u Srbiji veliki problem. Želja mi je da doživim svet u kom će ljudi živeti u harmoniji sa prirodom.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Postala sam mama u 30-im. Relju sam dobila sa 32 a Strahinju sa 35 godina. Nikad nisam planirala kada bi trebalo da dobijem decu, znala sam da ću ih imati ali nisam žurila. Mislim de se to dogodilo u pravom trenutku, onda kada samo oboje poželeli našu decu.
Jedna od stvari na kojoj sam veoma zahvalna je ta što nemam stalno radno vreme – radim od kuće i što zbog toga mogu da provedem više vremena sa decom dok su mali i dok sam im najpotrebnija. Relja je krenuo u vrtić sa tri godine, Strahinju planiramo sa isto toliko da upišemo. Ovo ponekad može biti naporono, pogotovo ako se potrefi da smo svi kod kuće duži period (a tih dana je zbog korone bilo) ali mislim da je mnogo više onih lepših stvari koje ovakvim načinom rada možete da priuštite.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Pretpostavljam da je u 20-im lakši fizički oprovak nakon porođaja, mada se ja ne mogu žaliti na to ni u 30-im. Za mene lično mislim da sam postala mama u dobom periodu. Onda kada sam imala pravi osobu pored sebe, kada sam bila emotivno ispunjena, voljena… Mislim da je svaki period bolji od onog drugog za neke stvari, zavisi od osobe do osobe i kakav život vodi.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Iz ovog ugla mi je jako smešan naš prvi let avionom sa bebom. Išli smo na Kipar, Relja je imao samo 3 meseca. Beba ko beba, normalno je da zaplače ponekad ali ja sam se samo brinula da on ne krene da urla u avionu a da ja ne mogu da ga smirim, užasavala me je ta pomisao da će me svi gledati i očekivati da uradim nešto a da ja kao novopečena mama budem bespomoćna. Naravno, to se nije desilo Relja je spavao ceo let a i bio je jedna od onih beba koju je sika u svakom trenutku mogla da smiri. Sada, posle toliko iskustva sa putovanjima sa decom, vidim koliko nije bitno šta će reći drugi u avionu.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Možda bih prednost dala 30-im, opet gledajući moj život i nekih ljudi oko mene. U tim godinama žene dobijaju samopouzdanje koje pre toga nisu imale, znaju bolje da prepoznaju bitne stvari a i ljude od nebitnih, a opet su dovoljno mlade da rode i četvoro dece ako žele. U bilo kom periodu da dobiju decu, najbitnije je da to bude sa muškaracem koji će biti dobar otac i muž, neko pored koga će one biti srećne a samim i tim i dobre mame.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Možda me roditeljstvo nije naučilo skroz novim stvarima ali me je podsetilo koje su to bitne stvari i čemu ih prvenstveno moramo naučiti. Jako se trudim da budem pravična, poštena, da im ne obećavam ništa što ne mogu da ispunim, trudim se da im probudim empatiju prema drugim ljudima i živoinjama, učim ih da vole i cene prirodu oko sebe. Roditelji su prvi i glavni uzori svojoj deci. Većinu stvari nauče gledajući svoje roditelje iako smo mi toga ponekd nesvesni, zato se moramo truditi da budmo najbolja vezija sebe.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Jedna od prvih knjiga koju sam kupila vezanu za odgoj dece bila je knjga vezana za ishranu dece počev od prve hrane i prvih kašica pa do školskih dana. Još uvek je prelistvam jer ima dosta zdavih recepata. Važno je da deca jedu raznovrsnu i zdravu hranu, ali nismo od onih porodica gde je slatko strogo zabranjeno. Imamo dogovor da posle ručka mogu pojesti nešto malo slatko ako su lepo ručali. Takođe mislim da je dobro uključiti decu u pripremu hrane, oni uvek vole da nesto sipaju, mešaju, seckaju…
Ovo me niste pitali
Slušajte sebe, mišljenja osoba koje cenite i za koje mislite da su dobri roditalji. Ne obazirite se na kometare ljudi koje ne poznajete. Ne upoređujte vašu decu sa drugom, sva su različita – pa čak i braće i sestre. Pustite dete da pada i da se samo diže. Pustite decu i da se ponekad dosađuju, iz dosade se razvija mašta a iz mašte kreativnost.
Izvor: Detinjarije.com
Nema komentara.