Vodite decu da upoznaju kravu, da vide kako izgleda, da je ne zamišljaju kao sa tetrapaka, da pomaze kozu, ovcu.

Tekst i slike: Mina Milenković, Putovanja s decom
Kako kazu jedan put rađa novi put. Tako se mi, posle ogomne Rusije, polako spremamo da bežimo na selo jer proleće zove, vegetacija, procvale trešnje, bude se životinje iz jazbina, budi se život. Kao neko ko je imao tu ogromnu sreću u životu da provede detinjstvo kod bake i deke na selu, sa domaćim životinjama, hranom i svim što ide uz to, svaki put se radujem odlasku u selo, kao da je prvi. Dete je još kao beba puzala po seoskom dvorištu, ovce i kokoške joj nisu strane, a već sad me pita, kada ćemo u selo da sadimo.
Mnogi me često pitaju u nedoumici, gde ići sa malom decom. Uvek, ko iz topa, savetujem selo. Jer sela su svakako za odmor, naročito sa manjom decom – dosta manje stersnija, opuštenija, dete je u zdravijoj sredini od urbane a i roditelji možda mogu da se odmore.
Problem je što svi nemaju svoja sela ali i to se lako rešava, jer na sreću, par sela se probudilo poslednjih godina pa imamo etno sela i seoska domaćinstva. Jedno od većih sela u Vojvodini je selo Kukujevci kod Šida. Selo sa dosta dece, vrtićem i školom, što je, priznaćete, u ostatku zemlje skoro nestalo po selima. Zemlja smo sa puno sela,od ravnice do brdovitih predela, pa možete birati.
Na proleće deca uče kako se sadi i radi u bašti, leti beru maline, jagode… Sve što je potrebno za jedno malo biće da uživa i uči.
Tako se javlja ljubav prema prirodi, životinjama, svojoj zemlji i naravno prema selima koja su jako bitna kao i gradovi.
Deca su samostalnija, aktivnija, grade imuni sistem, stalno su u kontaktu sa prirodom, pod manjim su stresom, nervozom. A onda su takvi i roditelji. Nema gradskih gužvi, asfalta, ogromnih ulica, kola…
Vodite decu da upoznaju kravu, da vide kako izgleda, da je ne zamišljaju kao sa tetrapaka, da pomaze kozu, ovcu. Da znaju da ne grebe svaka mačka i ne ujeda svaki pas. Da znaju kako nešto raste dok ne dođe u njihove tanjire. Mislim na boraniju, grašak, pasulj. Da se sunčaju i kisnu. Da budu na vetru i snegu. Da se prljaju, malo nazebu. Da se IGRAJU, da znaju šta su strah, sreća,uzbuđenje. Da se voze na traktoru i u prikolici motokultivatora. Da idu u šume i njive. Da gledaju u brda i zalaske sunca. Da jedu bakine uštipke. Da im se mnogo ureže u sećanje i da im to bude veliko poglavlje u njihovim životima.
Srbija je puna sela, zato nemojte da se nećkate ako nemate svoje.
Sela vole decu i deca vole sela. A i vi ćete zajedno sa njima!
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PUTOVANJA
10 mesta u kojima možete provesti jesenje vikende sa decom, a nalaze se na sat i po od Beograda
Koje god da je godišnje doba u pitanju, u Šumadiji postoji jedno pravilo – da ne treba žuriti, već sve lagano gustirati, osluškivati, istraživati, usporiti vreme i uživati. U svojoj...
Ne znaju ova naša deca kako se letovalo nekad…
Opreme se dve tri porodice, natrpaju sve u stojadina, i polako kroz gudure i klisure, sve do mora. Bosna, Hrvatska, Srbija, Slovenija, ne znaš gde je lepša priroda… Pa se...
Nenad je obišao sela i gradove i pronašao 50 najlepših mesta za odmor u Šumadiji
Putujući po Šumadiji, gde se i nalazi redakcija sajta Priče sa dušom, Nenad Blagojević, osnivač i...
Dečja auto-sedišta presudna za bezbednu vožnju
Da bi ispunilo svoju svrhu neophodno je da se auto-sedište koristi ispravno, a to znači da odgovara uzrastu deteta, da je dete u njemu čvrsto vezano i da je sedište...
Nema komentara.