Mnogi ovih dana pričaju o moru, i to je u redu.
I sama volim more i to je jedini način odmora koji priznajem. Slušam danima kako ljudi pričaju gdje idu ili traže gdje će ići ove godine.
Ali, u ponudama svih tih agencija, privatnika, u svim tim oglasima koji iskaču gdje god da pogledaš uvijek ista stvar.
Dvije odrasle osobe + dijete 14 godina gratis
Dvije odrasle osobe + dvoje djece do 12 godina gratis
Tri odrasle osobe + dvoje djece do šest i 12 godina gratis
Nigdje, ali nigdje gdje sam ja gledala nema odrasla osoba i dijete. I kad nekoga pitam kako funkcioniše ta kombinacija, prvo su malo zbunjeni, pa se onda zamisle, pa mi kažu da se ipak više isplati dvije odrasale osobe plus dijete.
Da, jasna je to poruka da se mi koji nismo dvije odrasle osobe ne uklapamo u bilo čiju ponudu i uslugu. To mi je već treće ljeto jasna poruka da moje dijete i ja ne potpadamo u bilo koji paket aranžman. To mi je već odavno poruka da nas dvoje, kao takvo dvoje, ne možemo dobiti ponudu u nekoj turističkoj agenciji da odemo na ljetovanje gdje baš mi hoćemo, a da to ne podrazumijeva da smo neki poseban slučaj za koji se traži adekvatno – komplikovano, vještačko i skuplje rješenje.
Zašto za nekoga poput mene i mog djeteta koji idemo na more sami bez ikoga trećeg nema ništa u ponudi? Zašto nas dvoje kao takve niko ne prepoznaje? Zašto se svaki put kad gledam te silne ponude, sa tim silnim gratisima, osjećam kao manje vrijedan dio neke zarctane forme, kad to nisam – ni forma ni manje vrijedna? Zašto moje dijete nije, najbrutalnije rečeno gratis, nigdje, jer prosto nije, pošto mi uvijek kad ih pitam za nas dvoje kažu da mi se više isplati da onda uzmem smještaj za dvije odrasle osobe? A moje dijete ima četiri i po i taj je “gratis”?
