spot_img
spot_img

Ojmjakon: sibirsko selo sa najnižim zabeleženim temperaturama

Najniža ikada izmerena temperatura u Ojmjakonu iznosila je −67,7 °C (1933. godine).

Ojmjakon je malo selo u istočnom Sibiru, u Republici Saha (Jakutija), i važi za najhladnije stalno naseljeno mesto na Zemlji. Nalazi se u dubokoj dolini, okružen planinama, što dodatno „zaključava“ hladan vazduh i čini zime ekstremnim.

Najniža ikada izmerena temperatura u Ojmjakonu iznosila je −67,7 °C (1933. godine). Tokom zime temperature ispod −50 °C su uobičajene, a mraz traje i po nekoliko meseci bez prekida. Ime sela potiče od reči „ojmjakon“, što u prevodu znači „mesto gde voda ne mrzne“, po obližnjem toplom izvoru – što zvuči gotovo neverovatno za ovakvu klimu.

- Advertisement -

Zemljište je trajno smrznuto (permafrost), pa u selu nema klasične kanalizacije ni vodovoda. Voda se dobija sečenjem leda iz reka, a kuće su građene na stubovima kako toplota ne bi otopila tlo ispod njih. Automobili se zimi gotovo ne gase, jer bi se motor u suprotnom teško ponovo pokrenuo.


Dobrodošli na kraj sveta: Ušuaja – najjužniji grad planete


Ishrana stanovnika se uglavnom zasniva na mesu i ribi – povrće je retkost i uglavnom se doprema izdaleka. Jedno od tradicionalnih jela je stroganina – sirova, smrznuta riba sečena na tanke listove.

Uprkos surovim uslovima, u Ojmjakonu živi oko 500 ljudi. Deca pohađaju školu i pri temperaturama od −50 °C, a nastava se otkazuje tek kada se živa u termometru spusti ispod −52 °C. Život u Ojmjakonu je primer izuzetne ljudske prilagodljivosti i svedočanstvo o tome koliko daleko čovek može da ide da bi opstao u najekstremnijim uslovima na planeti.

spot_img
spot_img

Najnovije

Gde se izgubilo strpljenje? Možda ga deca nisu izgubila – možda smo prestali da ga vežbamo

Često čujemo da današnja deca nemaju strpljenja. Teško čekaju, brzo odustaju kada nešto ne ide, dosada im je gotovo nepodnošljiva, a ono što žele – žele odmah. Piše Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorica PU "Mala škola" u Sremskoj Kamenici

Dečija nedelja 2026: Da bi deca srećna bila, ljubav i poštovanje, a ne sila!

Dečija nedelja je prilika da se glas dece čuje glasnije. Da ih pitamo šta ih raduje, šta ih plaši i šta bi želela da odrasli bolje razumeju. A zatim da njihove odgovore ponesemo sa sobom i kada se završe priredbe, radionice i svečani programi.

Kako je izgledala Dečija nedelja davne 1954

Dečija nedelja je manifestacija koja se u našoj zemlji održava od 1934. godine. Možete li da zamislite ovu manifestaciju pre 70 godina?

SOS Dečija sela Srbija povodom Dečije nedelje: Sigurno odrastanje počinje u porodici

Povodom Dečije nedelje Adrijana Vuković iz humanitarne organizacije SOS Dečija sela Srbija podseća da sigurno odrastanje počinje odnosom u kojem se dete oseća voljeno, uvaženo i zaštićeno.

Iz dnevnika jedne devojčice: Jedva čekam da i ja porastem i postanem neko ko neće da se stidi i neko koga će želeti u...

Nekada je dovoljno malo pažnje da upotpunimo nečiji svet. Učiteljice i učitelji često su prvi vodiči kroz raznolikost društvenih odnosa i izazova. Utoliko je njihova odgovornost veća, a uloga lepša. Autorka: Marija Bulajić Škuletić

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img