Svoje iskustvo nam prenosi Ana Vojinović, mama dva dečaka koja je sa mlađim od njih, bebom od 9 meseci, ostala u bolnici. Evo kako je to izgledalo.
Foto: Freepik
Čuli smo i ranije da je u pojedinim bolnicama pravilo da deca, ma kog da su uzrasta, ostaju sama, bez roditeljske pratnje. Jer – korona je. Takvo je sada pravilo.
A mi pitamo – zašto pravilo nije da se, o trošku fonda, države, čega god, svaki roditelj testira kad dovede dete i da može da bude pored njega, ako je zdrav?
Svoje iskustvo nam prenosi Ana Vojinović, mama dva dečaka koja je sa mlađim od njih, bebom od 9 meseci, ostala u bolnici. Evo kako je to izgledalo.
– Zove se?
– Lazar Vojinović.
– Dobro, Lazar, evo sad ćemo za čas. Ostavite stvari tu, sada će doci sestra da joj predate dete, ovo je broj za kontakt gde možete pozvati za informacije o njemu.
– Izvinite šta da ‘predam’ sestri? Nismo na aerodromu i nisam donela kofer. Da vi niste pomešali nešto?
– Gospođo, korona je, ne možete ostati sa detetom u bolnici.
– Bebom, ne detetom, izvinite, bebom od 9 meseci. I 9 godina da ima svakako ne bi ostao ovde bez roditelja.
– Stvarno ne znam šta da vam kažem, takva su pravila, mi ne možemo mimo njih. Evo sestre. Hej kaži, aha, to je ona što joj je ovaj ono, aha dobro, dobro, ajde prođite sa bebom, trebalo je odmah da kažete čiji ste.
– Dakle da nema tog ‘onog’ vi ne biste zajedno nas primili?!
– Šta da vam kažemo, korona je.
– Izvolite, ovo je vaša soba, evo uzmite stolicu iz trpezarije pa stavite pored kreveca, nemamo kreveta.
– Hvala.
– Dobar dan, teto. Šta je tvojoj bebi? Ja sam Maša, teto, teto ja sam Marija, što je tvoja beba došla?
I tako 72 naredna sata. Red plakanja, red pitanja, red terapije.
Od sve dece na odeljenju samo je njih troje bilo sa roditeljima jer imaju tog “nekog”. Ostala deca su bila sama. Između Lazarevog spavanja i inhalacija, pa čak i noću dok on spava bila sam sa nekim od te dece. Pričaj priču, pleti kiku, crtaj Dina, daj plazmu, daj vode, zovi tatu, zovi mamu, ljuljaj, pevaj.
Tu tugu, te dečje suze, to dozivanje roditelja i same roditelje koji kroz ekran da mogu prošli bi unutra, zahvalnost što sam tu. Jedne devojčice otac je sve vreme bio na parkingu, nju sam podizala na prozor da maše tati svaki čas…
Sva ta deca, to sivilo i svi ti kreveci sa gvozdenim šipkama, drvene stolice sa kojih se majke preturaju, sav onaj hleb koji sam jela (jer postim pa mi dva kruga salame nisu potrebna), moje dete koje me bespomoćno gleda, onako malo, najmanje tamo, pa mu ništa nije jasno ko su sva ta deca oko njegove mame.
Uzdasi starije dece, pogledi koji kao da pitaju “Zašto vi možete, a moja mama ne?”
Osećaj krivice jer imam tamo “nekog”…
Stolica, nisam verovala da baš ova drvena stolica može biti najudobnija na kojoj sam ikad sedela.
Ne čekaj nas, Evropo, nećemo mi skoro.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: BEBOLOGIJA
Nega pupka kod novorođene bebe – saveti pedijatra
Kako izgleda nega pupka kod novorođene bebe? Pupčani patrljak mora biti suv i čist. Najvažnije je sačekati da otpadne sam od sebe, a to se uglavnom dešava 15 do 20...
Danas je Svetski dan prevremeno rođenih beba: Doktor o glavnim uzrocima i posledicama
Svake godine 17. novembra obeležava se širom sveta kako bi se podigla svest o prevremenom rođenju i zabrinutost za prevremeno rođene bebe i probleme sa kojima se suočavaju njihovi roditelji....
Malo je falilo da se porodi u kolima: Tata Uglješa pozvao policiju, zahvaljujući njima stigli u porodilište
Aleksandra Nikolić iz Jajinaca umalo se jutros porodila u kolima, da se njen suprug Uglješa nije setio i pozvao policiju u pomoć. Kako je za Telegraf.rs ispričao ponosni suprug i...
Da li su bebe svesne već pri rođenju?
Postoje dokazi da neka forma svesnog iskustva postoji od samog rođenja, a možda čak i u kasnoj trudnoći, otkrila je međunarodna grupa istraživača sa Triniti koledža u Dablinu i kolega...
Nema komentara.