Jedna baka je napisala pismo novorođenoj unuci…
Draga moja, ovo pismo sam mogla da napišem pre četvrt veka, za tvoju mamu… Ali tada sam imala dvadeset pet godina i bavila se drugim pitanjima: kako da prehranimo porodicu, hoću li uspeti da odvedem dete u vrtić i stignem na predavanje. Tvoj deda je radio noćne smene i nije mogao da mi se nađe kada je tvoja mama po celu noć plakala zbog čestih dečjih bolesti. Sad imam pedeset godina i malo više iskustva koje bih htela da podelim s tobom. Ne tvrdim da znam sve o životu, ali na kraju krajeva ja sam tvoja baka i želim da budeš srećna. A ovi moji saveti ti u tome neće smetati!
Ne boj se padanja
Ljuljaj se, klizaj se, vozi biciklu, rolere i ne plaši se da ne padneš. Boleće, ali ćeš ujedno naučiti da budeš brza, i da ustaješ kada ti se plače.
Ne boj se da pokažeš svoje gledište
Nije tvoja obaveza da ćutiš ako ti se nešto ne dopada ili se s nečim ne slažeš. Ne skrivaj svoje mišljenje ni zbog drugarstva ni zbog ljubavi. Ako ne čuju šta ti imaš da kažeš ili traže da budeš lojalna – mani se takvog i drugarstva i ljubavi.
Ne stidi se da se izviniš
Samo hrabre devojke umeju da se izvine i sagledaju svoje greške, a ja bih baš volela da ti budeš takva. Nije lako reći: „Izvini, nisam bila u pravu. Kako mogu da popravim situaciju?“ Ali tome se treba naučiti, a kad to naučiš, niko te više neće pobediti.
Ne boj se da dobiješ lošu ocenu
Jedinica uopšte nije strašna stvar. Jedinica ti ukazuje na slabe tačke i govori ti na čemu treba da poradiš. Slabija ocena ne znači da si glupa. To ti je samo motivacija za rad.