4. Lične emocionalne potrebe stavljaju na poslednje mesto. Ako je odraslo uz verbalno ili fizički nasilnog roditelja, dete će sigurno sopstvene emocionalne potrebe stavljati na kraj i loše će se osećati ako pokuša drugačije.
5. Ne znaju ko su nakon odrastanja. Mnoga deca smatraju da im je teško da utvrde ko su i kakvi su zapravo, kao i šta osećaju. To se događa zato što su zbog nezdravih odnosa sa roditeljima godinama strahovali da izraze sebe i svoja osećanja, potiskivajući ih.
6. Njihov „unutrašnji glas“ je vrlo kritičan. Psihologija samopoštovanje definiše kao osećaj vlastite vrednosti, a deca otrovnih roditelja često imaju ozbiljne probleme na tom području.
7. Osećaju se odgovornim za ponašanje svojih roditelja. Oni koji su odrasli u otrovnom okruženju često ne priznaju da su njihovi mama i tata učinili bilo šta pogrešno, jer im je toliko duboko usađen osećaj krivice, da teško mogu da ga se otarase.
autor: VV
Izvor: Novosti
Ok. Prepoznala sam sebe u svemu ovome. I sto sad?? Valja mi i dalje zivjeti ovako kako su me naucili…