Ima nešto što ne može da se kupi ni u jednom tržnom centru. Zato što se i ne kupuje. Toliko vredi!

Piše: Vesna Smiljanić Rangelov
Bez obzira na to koju vrstu poklona pripremate za svoju decu, ne propustite da ga spakujete u najveću najobičniju kartonsku kutiju na koju naiđete na putu iz nekog tržnog centra, pored većih marketa, pa i kod kontejnera iza ćoška. Prvo, zbog veličine poklona postići ćete neizbežni efekat oduševljenja. Drugo, ubrzo će, veoma ubrzo, to zapravo postati glavna igračka, koja se koristi na desetine načina. Velike kutije se uz nimalo vašeg truda pretvaraju u kućice, koje se ukrašavaju, brodove koji odlaze u pohode, formule 1, šatore, tajna skrovišta, svemirske stanice, sačekuše za čudovišta, čitalačke kutke, sobičak za čajanke. U zavisnosti od misije na koju se otisnu, deca u njima umeju dugo da tihuju, a da to ne izazove vaše panično pitanje šta li se to tamo dešava. Treće, kad se izgustira, dobro će vam doći za onoliko potrošačko-praznično smeće. Јer potrošač je proizvođač smeća. Dotle, vaše je da ne brinete. Nego kad vas pozovu unutra, da se i sami lepo provedete. Neverovatno je koliko šćućuravanje u običnoj kartonskoj kutiji vraća u detinjstvo i poziva na poveravanje tajni.
Fotkajte. Ali ne očekujte da će instalacije izgledati kao na onim profi-fotografijama kobajagi „uradi sam“, a zapravo timski rad stručnjaka iz raznih oblasti. Neka bude po njihovom. Nema te fotografije koju jednostavno filtriranje neće začiniti tako da bude i po važećem ukusu. Kad prođe neko vreme, testirajte dete – po čemu pamti ove praznike, seća li se šta je dobilo za poklon, čega se igralo. Vrlo je moguće da će (jedino) kartonska kutija ostati u najlepšem sećanju. Nije je uzalud i UNICEF proglasio najdelotvornijom (ili beše najkreativnijom?) dečjom igračkom.
Jedino ne bi bilo dobro, a nažalost ne bi bilo ni čudno, da nam ih uskoro počnu prodavati po tačno jedan dinar manje od trećine prosečne zarade. I palete su nekad bile samo ambalaža. Onaj ko u tome vidi šansu za biznis, morao bi pak računati na to da bi deca, kao i za sve druge poigračkene prave predmete, ubrzo izgubila interesovanje. Tako da cvrc.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Ja sam ta mama koja uči svoje dete da treba da vrati ako je neko prvi udari!
Tamara Gočmanac Vršnjačko nasilje postalo je svakodnevica, a roditelji na sve načine pokušavaju da zaštite svoju decu i uče ih kako sami da se zaštite. Većina će se složiti da...
Stasava generacija mladih majki koje znaju šta se nalazi u vakcini iako ne znaju da napišu nijednu hemijsku reakciju
Sećam se života bez interneta, barem u tragovima. Patetičari će reći da su tada rasla zdravija deca, zdravije ljubavne veze i zdravija ženska tela. Zločesta kao i uvek, reći ću...
Psiholog sa Stenforda: Zbog pandemije i onlajn nastave, detinjstvu preti kriza epskih razmera
Piše Met Rihtel, The New York Times International Report Drugog dana Nove godine, Džon Rajhert iz Bouldera u Koloradu posvađao se sa svojim četrnaestogodišnjim sinom Džejmsom. Tokom dugih meseci karantina,...
Crvenkapa i vuk su postali prijatelji i druge laži kojima danas “štitimo” decu
Piše: Marina Blagojević "Promenila sam za Evgeniju kraj 'Crvenkape i vuka'". "Kako misliš 'promenila'"? "Pa, rekla sam joj da je baka napravila posebnu vrstu kolača od koje se vuk prodobrio,...
Nema komentara.