U podkastu “Zdrava priča sa Dolores” gostovala je psihološkinja Ana Mirković, koja je između ostalog govorila o važnosti igre i direktne komunikacije za život.
“Idealno je da se igramo do kraja života. I posao je divan kad je igra i prijateljstvo. Pored toga što je igra relaksira, kod dece je to najbolja priprema za život”.
U današnjem materijalnom svetu igra se često poistovećuje sa igračkama, pa roditelji teže da deci obezbede što više novih, interaktivnih, edukativnih i drugih igračaka. Međutim, psihološkinja objašnjava da sva istraživanja pokazuju da deca umesto igračaka vole kad se u igri blisko povezuju sa dragom osobom.
“Sa druge strane, danas je dominantna digitalna komunikacija. Ali mi nismo tako kodirani. Ne može petnaest godina digitalizacije da promeni milenijume u kojima su ljudi tako podešeni da im je najvažnija ta direktna komunikacija”, ukazala je Ana.
“Mi imamo sada generaciju alfa, rođenu od 2010. pa na ovamo, oni sada kreću u gimnaziju ili su mali maturanti, sa njima možemo ovako da razgovaramo jer smo već dobili neka istraživanja koja kažu ‘empatija je deficitarna ukoliko su deca stalno na ekranu’. I imamo generaciju Z za koju možemo da kažemo da je prva digitalna generacija, gde se mi stariji nismo uključili jer smo bili preponosni što naše dete knjigu čita tako, ponaša se kao da je touch screen”.
Psihološkinja dalje ukazuje da sva svetska istraživanja pokazuju da te generacije imaju empatiju, ali da to nije onakva empatija na koju smo mi navikli.
“Mi ne možemo da potpuno empatišemo sa osobom sa kojom smo samo preko ekrana komunicirali. U komunikaciji 93% su neverbalni gestovi i njih vrlo često nema. Kažu deca emojis, ma da, ali nije svaki osmeh isti. Imamo ironičan, pa od uha do uha. Ne možemo da dočaramo sve te mikroekspresije i zato je važno da budemo zajedno.”
Celu emisiju pogledajte ovde.