Aktivni rečnik deteta pre polaska u školu se sastoji od oko 2500 do 3000 reči. Rečenica se sastoji u proseku od 5 do 6 reči i većinom koriste složene rečenice. Takođe, dete može da zapamti kraće pesmice i da ih kasnije reprodukuje. Dete mora da zna da vrši analizu i sintezu reči koje se sastoje od 4-5 slova, da zna od kojih slova se reč sastoji, koje je prvo slovo, koje je poslednje, kada mu se kažu izolovano glasovi koju reč čine. Treba da zna koje reči se rimuju jedna sa drugom. Dete treba da poznaje suprotnosti (npr. Šta je suprotno od reči „crn“? Šta je suprotno od „veliki“? i sl.)
Što se tiče brojeva, dete treba da zna da broji do 20, unapred i unazad, da piše brojeve u nizu, kao i da sabira i oduzima do 10. Potrebno je da ume da prepozna simbol broja, kao i da poveže količinu da određenim brojem. Zna da reprodukuje do šest brojeva u nizu unapred i do četiri unazad.
Dete treba da zna prostornu i vremensku orjentaciju, odnos manje i veće, da sklapa celinu od deset delova i da razvrstava oblike po boji i obliku.
Sve ovo nabrojano dete treba da nauci u predskolskom, zbog toga je ono i obavezno. Tu su vaspitaci zaduzeni da uoce nedostatke i da usmere roditelje na pomoc logopeda ukoliko je zaista potrebna.
Ja mislim da je roditelj taj koji, ipak, treba najvise da radi sa detetom.