Bajka utorkom: Ti si bre naopako nasađen
Babu sam poštovao, ali je nisam voleo. Imao sam strahopoštovanje. Kasnije je i strah nestao. Za divno čudo ostalo je poštovanje…
Babu sam poštovao, ali je nisam voleo. Imao sam strahopoštovanje. Kasnije je i strah nestao. Za divno čudo ostalo je poštovanje…
Koliko mudrosti stane u osam kilograma mog vernog krznenog kompanjona. Uvek me podseti da živim u trenutku, da se manem prošlosti i budućnosti. I da zahvalno mašem repom svemu što mi život da.
Zagrlih je uz reči “Ponosan sam na tebe”…. Oči joj zasijaše, oprane od suza kao neko divno sunčano jutro posle oluje…
Posle razmišljam, u danu kada sam sebi rekao “Ništa nisam uradio tri dana” ja sam zapravo pomogao Nađi da poboljša vožnju, Nati da razbije stid… naučio ih kako da zarade od prodaje limunade… bio tu za ljude koje volim i koji me vole…
Bogatstvo je što nam ne zvoni telefon nedeljom i što imamo novca za sobu u kojoj ćemo biti sami… vi što imate malu decu znate koliko to vredi u G klasama.
Supruga izlazi i pita me sa nevericom: “Stvarno ćete celu noc da spavate tu?” “Naravno. Kada su šašave ideje u pitanju-uvek sam ozbiljan”
Barem 10 puta dnevno mi ovo neko kaže. Ova poluistina me često iznervira. Da, jesam kreativac i da, jeste mi lako da smislim, da maštam, da pravim nešto iz ničega.
Iskustvo nastaje u trenutku kada mu dodelite reč. “Komšija ovo je pakleno. Katastrofa… Šta je ovo?…umrećemo!”
I tako nekome čitav život prođe vezujući konja gde mu gazda kaže. Od konjske guzice i zavisti što nije ko gazda ne vidi da se svet promenio a da je on ostao isti.
Nakon 8 sati vožnje stižemo na more. Sve je super. Smeštamo se, razbudile su se i kreću: “Idemo na plažu, ili na bazen. Ili na plažu i bazen. Mooolimo te tata…”