Odbijam da se zahvaljujem svojoj porodici za pomoć u kući – a trebali biste i vi!
“Istina je da nisam želela ‘pomoć’, želela sam partnera koji bi preuzeo jednak deo odgovornosti za naš zajednički život.”
“Istina je da nisam želela ‘pomoć’, želela sam partnera koji bi preuzeo jednak deo odgovornosti za naš zajednički život.”
Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je, videćeš ti ovo ili ono, ma kakav on – nemaš ništa od muža, moj samo sedi i gleda, nećeš stići ni popiti kafu, nema više povratka u mlade dane, celi život briga.
Evo, baš danas, kad je došla s posla, moja supruga nije pitala šta ima za večeru, već je pitala da li mi treba pomoć da pripremim večeru!
Dok niste u braku vaša najbliža osoba je vaša majka ili otac, ali kada se oženite i udate, vaša najbliža osoba postaje vaš supružnik.
Neki naučnici ističu i da je ovakva statistika očekivana zbog aktuelnog trenda dugoročnog opadanja stope brakova i sve većeg broja parova koji žive u vanbračnim zajednicama.
Deca sa ocem koji je ulagao u njih i provodio vreme s njima imaju više šansi da steknu emocionalnu sigurnost. To im daje samopouzdanje da istražuju i izlaze iz sigurnosti poznatog okruženja.
Nažalost, razvod često ume da bude ružan i neprijateljski, a često se deca koriste da bi se druga strana povredila, pa su često u razvodu deca najveće žrtve.
Psihoterapeut doktor Zoran Milivojević o želji starijih u Srbiji da “kontrolišu” život potomaka: Spadamo u društva u kojima se odrasloj deci nevoljno daju dozvole da odrastu
Vidite da mnogo znam o braku, ali jedan detalj mi nikako nije jasan. Koji je to tačno trenutak kada iz bajke pređete u basnu?
Jako me žalosti da danas žene sebi dozvoljavaju da budu s muškarcem koji nije u stanju oprati kupaonicu, skuhati ručak, uspavati dijete, okupati ga…