Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Igrajući se deca uče. Kroz igru se razvijaju, vežbaju, rastu…
Igrajući se deca uče. Kroz igru se razvijaju, vežbaju, rastu…
Odgovorno tvrdim da je svaka vrsta igre loptom ili misaone igre bolja od bilo koje video-igrice. Čak i od onih strateških za koje mnogi veruju da su za decu dobre.
Imamo generaciju dece koja odrasta u zatvorenom prostoru, uz laptop, telefon, video-igrice, 20 dečjih kanala. I to je dete kom niko ne treba, za igru su mu ekrani dovoljni.
Ono što možemo je da ih usmerimo na sadržaje koji će kod njih razviti dobre osobine i učiniti da nešto novo i korisno nauče.
U bioskopu Balkan u utorak 1. januara, otvara se izložba “ Anegdote”, autora Marka Crnobrnje u organizaciji Fondacije Saša Marčeta.
To je božansko: sloboda, igra. To je jedino dostojno bogova: igrati se.
Kroz igru, deca razvijaju svoje psihičke, intelektualne, emocionalne, društvene i moralne sposobnosti, stvaraju i održavaju prijateljstva.
Moj sin se sam penje na vrh penjalice u parkiću. Zatim prebaci nogu, jednu po jednu, i spusti se s druge strane. Ne znam koliko se puta desilo da mi neka mama/baka priđe i kaže: „Vaš sin se popeo na vrh penjalice. Pazite da ne padne.” Dešava se to i…
Australija, Kanada i Švedska takođe rade na uvođenju rizika u dečiju igru, za razliku od dosadašnje filozofije nulte tolerancije.
Pristigle fotografije pokazuju da deca itekako mogu dase zabavljaju i bez pametnih telefona, igrica i interneta.