Korejska deca spavaju u kolicima u bučnim supermarketima, izlaze napolje na minusu bez kape, klanjaju se starijima u znak pozdrava, a ako ih obuzme napad histerije, udaraju nogama i padaju na zemlju i praćakaju se kao ribe na suvom. Treba li reći da je Južna Koreja jedna od „naj-kids-frendli“ zemalja na svetu? Ovde svi prosto obožavaju decu, a mame se lako opraštaju od karijere u korist odgajanja dece.
Nesvakidašnje proslave rođendana za mališane koštaju od 10.000 do 50.000 dinara. Slavlja u pozorištima, igraonicama, bioskopima, bazenima, brodovima...
Da li je to normalno da mala deca, od 2, 3 godine i starija, vrte svojim malim guzama i bokovima uz stihove koji govore o preljubama, o seksu i razvratu?
Ponekad je nekome potrebno samo da ga saslušamo, uključimo u razgovor ili pokažemo da nije sam. Ne možemo promeniti sve ljude i sve okolnosti, ali možemo promeniti način na koji se odnosimo prema drugima.
Ne možemo birati u kakvom ćemo se svetu roditi, kakve ćemo ljude sretati i koliko ćemo se međusobno razlikovati. Ali možemo birati kako ćemo se prema drugima odnositi.
Kreiranje uslova za razvoj društvenog ambijenta u kojem će preuzimanje odgovornosti i podsticanje empatije biti afirmisani, počev od rane socijalizacije, trebalo bi da, uz smernice, uputstva i procedure, budu prioritet.
Dete na početku osme godine školovanja često oseća strah od sveta odraslih koji mu se nameće. Ako skoro svakog dana započinjete razgovor pitanjem o srednjoj školi, dete može početi nesvesno da se povlači.