Ljubivoje Ršumović: Kupujte deci knjige makar ih oni i pocepali
Koliko je važno čitati deci i kada je vreme da se sa tim počne…?
Koliko je važno čitati deci i kada je vreme da se sa tim počne…?
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona deci.
Po smehu koji prati ovaj amaterski video zapis, rekao bih da učesnici imaju autoritarne karaktere, želju da se nekome ili nečemu dodvore i dopadnu, da se umile nekoj vladajućoj Moći. Niko od tri pomenute, što ličnosti – što ustanove, nisu uspeli da im budu autoriteti, pa su se okrenuli Beslovesnim mrežama, Javnom mnjenju, Gomili, Rulji…
U organizaciji Ršum Fondacije od 11. do 13. novembra odrava se vikend kamp „Akademija idem i ja“ u Obrazovno vaspitnom centru „Ljubivoje Ršumović“ Sopot Hill.
Specijalno iznenađenje vebinara bilo je i obraćanje legende domaće književnosti za decu, Ljubivoja Ršumovića!
RTS je angažovao dr Ranka Rajovića, jednog od najvećih stručnjaka za razvoj dečje inteligencije, da naprave kviz po meri deteta.
“Ali ako želiš da ti dete bude dobro, moraš ga naučiti šta je dobrota i razgovarati sa njim kao sa ljudskim bićem, a ne kao sa kucom i macom”
Beznadežni roditelji prenose tu beznadežnost na decu. Raste nam beznadežna omladina, koja spas traži u drugim zemljama, kaže književnik Ljubivoje Ršumović, uz čije stvaralaštvo su odrastale generacije. Kako to biva sa velikima, njegova poezija, proza i scenariji za decu su i danas za one koji se bez obzira na krštenicu…
“Ako bi svet zbranio proizvodnju plastičnog oružja-igračaka, ako bi ukinuo kičerske reklame i šund-serije na televizijama, ako bi mlade ljude, odmah po rođenju, fascinirao lepotom, igrom i slobodom, možda bismo za koji vek imali srećnu, čistu i lepo vaspitanu planetu”, naglašava Ršumović.
Imaju li naša deca zbilja “strah od slova” uz koji izrastaju u pripadnike “najnepismenijeg naroda u Evropi” ili je ovde reč o senzacionalizmu, a deca ipak čitaju, samo ne ono što bi “odrasli” želeli?