Neverovatna priča o jednom potpunom izlečenju deficita pažnje
Dolaze ti oni posle neka 4 meseca. Ovaj put se pojavio i otac. Ja odmah, s vrata, imam utisak da su doveli neko drugo dete.
Dolaze ti oni posle neka 4 meseca. Ovaj put se pojavio i otac. Ja odmah, s vrata, imam utisak da su doveli neko drugo dete.
Ne dadoh vam ni ja recept (jer ga ne znam). Negde ćete sigurno pogrešiti, i pomirite se sa tim, da vam roditeljstvo ne bi postalo trauma.
Onaj kojem služite gubi vas kao vrednost, oduzimate mu a ne dajete, dajući mu previše. Gurate ga u nezahvalnost obezvređujući sebe.
“Dobro, bre, čoveče, da li si ti ikada u životu bio nečime ispunjen!? Da li si nešto radio od srca!? Bilo kada?”
Dete mora da se pelcuje dok je još malo. Kako odrasta, ti pomalo kreneš da ga frustriraš, pomalo mu nešto ne daš.
U nezrelim oblicima ljubavi ni jedan partner nije celovit, nije osoba, već se pretvara u deo sebe, onaj deo koji služi zadovoljenju neke parcijalne potrebe, svoje ili partnerove.
„Ne znam šta ste uradili mojoj majci i kako, ali hvala vam od srca.“
Ukoliko se nastavi sa ovakvim trendom učestalosti, sredinom ovog veka može se očekivati da sva deca imaju ADHD