Iako od nasilnog roditelja često čujemo rečenicu ’Nikada nisam podigao ruku na dete’, najmlađi članovi porodice uvek su žrtve toksičnih i agresivnih porodičnih odnosa
Na evidenciji centara za socijalni rad širom Srbije nalazi se oko 180.000 dece i mladih, što u statističkom prevodu znači da je država „treći roditelj” svakom sedmom detetu u našoj zemlji.
Kada sam polovinom oktobra doputovala kući, na raspust, dočekao me je papir, kucan na kompjuteru, savijen na četiri dela. Onako, blago izgužvan, odisao je nevoljom. Uz papir sam dobila poruku: „Spasi mi dete“.
Muškarac sa beogradske opštine Zvezdara završio iza rešetaka, pošto je udario "vaspitnu" svom jedanaestogodišnjem sinu koji je gađao majku knjigama. Dečak nakon šamara prijavio oca policiji, koja je došla i privela ga na 48 sati
Dan nakon svirepog ubistva u Rakovici Vlada Republike Srbije je na današnjoj sednici osnovala Savet za suzbijanje nasilja u porodici, a prva sednica Saveta se očekuje naredne sedmice.
Kada se kaže „nasilje u porodici“ obično se misli na agresivne roditelje koji maltretiraju svoje dete. Ali zastrašujući je broj obrnutih slučajeva: deca maltretiraju roditelje, a oni o tome ćute – jer ih je sramota.
Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.
Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu.
Piše: Filip Gacić
U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.