VI ste rešili da je jedino obustava nastave znak empatije. Neka onda bude tako za sve
Bezbroj komentara o neljudima koji su svoju decu vratili na nastavu u Ribnikar je napisano ovih dana. “Jel tako učite svoju decu empatiji”
Bezbroj komentara o neljudima koji su svoju decu vratili na nastavu u Ribnikar je napisano ovih dana. “Jel tako učite svoju decu empatiji”
Ja se pitam ‒ šta konačno i šta, bre, više radite? Obrazovanje podrazumeva planski i kontinuirani proces koji sprovodi ovlašćena institucija.
Dosta mi je sistematičnog podrivanja autoriteta roditelja od raznoraznih stručnjaka. Dosta mi je degradacije institucije nastavnika, profesora i škola koje stoje na pukom entuzijazmu nekolicine kojima je istinski stalo
Dobili su razne zadatke, od čišćenja dvorišta do pisanja radova, sastava, i svakodnevnih razgovora na temu prekršaja koji su počinili.
Učenici bi u okviru tog predmeta trebalo da se obuče za pripremu zdravih obroka, izradu plana potrošnje, pružanje prve pomoći, jednostavnu popravku obuće i odeće i slično.
– Predajem u školi. Toliko ste uticali na mene da sam i sam poželeo da učim decu.
– Stvarno? Baš sam radoznao, u čemu je bio moj uticaj?
– Ne sećate se? Dozvolite da vas podsetim.
Suštinski problem je nova pedagogija koja od dece pravi male faraone, deca naviknuta na takav tretman kući dođu u školu gde se tretman nastavlja nažalost izrastaju u narcisoidne osobe nesposobne za život.
Nije mi dobro ni kao čoveku, ni kao majci, ni kao nastavniku, ni kao nastavniku škole koja je u komšiluku one u kojoj se sve dogodilo.
Učenik neće moći da se ispiše iz škole ukoliko je protiv njega pokrenut vaspitno-disciplinski postupak, brojčano ocenjivanje iz vladanja od petog razreda i veće novčane kazne za roditelje…
Roditelji više ne čuvaju moj autoritet, pred decom me omalovažavaju, kao – ma šta ona zna, da nešto zna, bolje bi prošla u životu.