U Srbiji svega tridesetak očeva godišnje koristi “porodiljsko”
Čak i kada dete odraste, procenat „angažovanih” očeva se ne povećava značajno – skoro petina se uopšte ne bavi svojom decom.
Čak i kada dete odraste, procenat „angažovanih” očeva se ne povećava značajno – skoro petina se uopšte ne bavi svojom decom.
Tokom ovih tridesetak godina “Petnički eksperiment” obuhvatio preko 40.000 učenika od kojih danas najmanje nekoliko hiljada profesionalnih naučnika, umetnika, inžinjera, lekara i ko zna kakvih drugih profesionalaca uspešno i kreativno kreira budućnost Srbije i sveta.
Da li je moguće da sva ova deca gledaju „Parove“? Imaju li ona roditelje? Da li je moguće da se potpuni pad doživljava kao neumitnost?
Antibiotici su lekovi koji su najviše propisivani deci poslednje tri godine u Srbiji. Daleko iza njih na drugom mestu su sirupi za snižavanje povišene temperature,
Imate dobar alibi da se ne bavite njima, jer živite u Srbiji. A tu je sve teško, i nema se vremena, i kriza udara već 20 godina, grcate za parama, a vaša deca za pažnjom.
Anketa, u kojoj je učestvovalo oko 3.500 čitalaca “Blica”, pokazala je da polovina njih tokom radne nedelje ne posvećuje dovoljno pažnje svojoj deci
“Po ceo dan čistim boraniju u piljaru za mnogo male pare da bih kupila te levis 501 posle nekoliko meseci rada… Drugarice svi duge kose bez frizure, jednom u godinu vidimo frizer”
Ekonomski deo, u demografiji poznat i kao ekonomska cena deteta, u istraživanjima se nije pokazao kao presudan za pad nataliteta u Srbiji. To su, uostalom, znale i naše bake, koje su u mnogo većoj nemaštini rađale. Problem (ne)rađanja danas je mnogo složeniji
Stimulativne mere ne treba da budu samo ekonomske, već i da žene na rađanje stimuliše i olakšanje i rasterećenje od nekih obaveza.
Portal bebac.com sproveo je istraživanje o stanju u srpskim porodilištima, evo rezultata.