Stigla “gara” do vrtića: Roditelji, zakasnili ste zgražavanjem
Mnogo mi većih problema imamo od tog nesretnog benda u nesretnom vrtiću, ali smo roditelji koji oko svega dignu halabuku dva, tri dana
Mnogo mi većih problema imamo od tog nesretnog benda u nesretnom vrtiću, ali smo roditelji koji oko svega dignu halabuku dva, tri dana
Ne vaspitava Bogdan našu decu, koji više nema moje simpatije, još manje to čine pomenuti izvodjači. Do nas je… kao što za sve ćutimo, tako radimo i po pitanju ovog neukusa.
Deca jako brzo prestanu da pominju te teme pred roditeljima. I problem je naizgled rešen… ali malo sutra.
Da se malo podsetimo – na kakvim arijama je odrastala moja generacija ’79.
Mi smo dozvolili da oni rastu u ovakvom društvu. Nas treba da je sramota što smo dozvolili eroziju svih vrednosti, mešetarenje kao stil poslovanja, bahaćenje polupismenih kao stil života, Cecu i Kristijana kao idole.
Da li je moguće da sva ova deca gledaju „Parove“? Imaju li ona roditelje? Da li je moguće da se potpuni pad doživljava kao neumitnost?
“Kockar i pijanac, policiji stari znanac” ili “Svaku tačku na telu mi noćas ljubi” – ima li smisla da te stihove danas pevaju desetogodišnjaci?
Da li je to normalno da mala deca, od 2, 3 godine i starija, vrte svojim malim guzama i bokovima uz stihove koji govore o preljubama, o seksu i razvratu?
Vratili smo se na to da se kao modeli i idoli za decu nude kriminalci i prostitutke. Nedavno smo imali priliku da na naslovnoj strani jednog dnevnika vidimo decu iz osnovne škole kako uzimaju autogram od Kristijana.
Foto: Flickr Nekada su se pravili programi koji se danas pamte i s kojim su odrasle generacije, a sada je sve drugačije.