Šta kad bismo namerno revidirali naš sistem prepisivanja lekova, kako bismo decu i porodice naučili nekim jednostavnim a moćnim načinima da se živi zdravo?"
Verovatno u vašem komšiluku ili među vašim prijateljima postoji dete koje gotovo nikada nije bolesno, dok svi drugi oko njega prebolevanju gripove i viroze.
Stalno to susrećem u svojoj ordinaciji. Roditelji dolaze sa decom kojoj lekar nije stvarno potreban; samo su blago prehlađena ili im je već bolje. Kada ih pitam zašto su došli, odgovor je jednostavan: vrtić.
Ponekad je nekome potrebno samo da ga saslušamo, uključimo u razgovor ili pokažemo da nije sam. Ne možemo promeniti sve ljude i sve okolnosti, ali možemo promeniti način na koji se odnosimo prema drugima.
Ne možemo birati u kakvom ćemo se svetu roditi, kakve ćemo ljude sretati i koliko ćemo se međusobno razlikovati. Ali možemo birati kako ćemo se prema drugima odnositi.
Kreiranje uslova za razvoj društvenog ambijenta u kojem će preuzimanje odgovornosti i podsticanje empatije biti afirmisani, počev od rane socijalizacije, trebalo bi da, uz smernice, uputstva i procedure, budu prioritet.
Dete na početku osme godine školovanja često oseća strah od sveta odraslih koji mu se nameće. Ako skoro svakog dana započinjete razgovor pitanjem o srednjoj školi, dete može početi nesvesno da se povlači.