Trilogija DEVOJKE NA UZDI, knjige koje upozoravaju

Pored izdanja za najmlađe po kojima je prepoznatljiva, izdavačka kuća Pčelica iz Čačka objavljuje i literaturu za tinejdžere. U tom segmentu vrlo često pravi iskorak ka temama o kojima se nerado govori, koje se prepričavaju u četiri zida. Takve problematične situacije u odrastanju mogu prerasti u vrlo opasne životne probleme, koji tek kada se izgovore i obelodane, mogu da dobiju svoj put ka razrešenju.

Kao takve, u Pčeličinom izdavačkom programu se izdvajaju knjige Mi deca sa stanice Zoo i Kristijana F.: Moj drugi život. Mi deca sa stanice Zoo, ispovest devojčice Kristijane Felšerinov koja je sa 14 godina postala heroinski zavisnik, apsolutni je svetski bestseler i posle skoro 40 godina od prvog objavljivanja. Neprestano interesovanje javnosti za sudbinu ove tragične junakinje rezultiralo je svojevrsnim autobiografskim nastavkom ‒ Moj drugi život.

Pčelica je nedavno predstavila i trilogiju popularne češke književnice za decu i mlade Ivone Bžezinove, simboličnog naziva Devojke na uzdi, u kojoj se obelodanjuju problemi narkomanije, bulimije i kockanja. U knjigama Zovem se Alisa, Zovem se Martina i Zovem se Ester, glavne junakinje upoznaju se u bolnici za odvikavanje od zavisnosti. Vođene svaka svojim problemom iz koga samostalno nisu mogle naći izlaz, u bolnici jedna drugoj bivaju, uz stručno osoblje, podrška na putu ka ozdravljenju.

Ivona Bžezinova

Alisa je inteligentna gimnazijalka iz imućne porodice, kojoj su roditelji namenili doktorski poziv. Ona želi da ispuni njihova očekivanja, ali žudi za samostalnošću, pa stres s kojim se suočava pokušava da prevaziđe uz pomoć nedozvoljenih sredstava. Martina je odrasla samo uz majku, koja je uporno insistirala jedino na tome da Martina ne sme biti debela kao ona, što devojčicu odvodi u drugu krajnost, i konstantne, iscrpljujuće dijete dovode je na ivicu smrti. Ester je devojka iz mnogočlane porodice sa petoro dece, u kojoj se svi vole, ali je očigledan nedostatak roditeljske posvećenosti. Osećajući nedostatak privatnosti kod kuće i vođena željom da ima samo svoj novac, Ester postaje zavisnik od igara na sreću.

Neobična koncepcija ovih napetih romana predstavlja nam realnost bolničke svakodnevice s jedne strane, ali kroz dnevničke zapise, koje junakinje vode kao obavezan deo psihoterapije, saznajemo kako su dospele dotle. Ove srednjoškolke potiču iz različitih porodica, različitog staleža, različitih su interesovanja, ali gotovo isti problem ‒ nenamerna i nesvesna zanemarenost od strane roditelja ‒ dovodi ih u situaciju da krenu stranputicom.

Problemi koje sve bolesti zavisnosti nose sa sobom su brojni i ne podrazumevaju samo psihičku zavisnost, već i fizičku, jer dolazi do poremećaja svih metaboličkih, fizioloških, bioloških procesa u organizmu. Zato su knjige ovog tipa više od literature, jer na jedan poseban način u sebi nose i poruke upozorenja, i objektivno predstavljaju sliku strahota kroz koje će neminovno proći svako ko se polakomi i krene putem koji mu se u nekom trenutku učini lakšim.

Izdavačka kuća „Pčelica” i na ovaj način ide dobro utabanom stazom objavljivanja literature edukativnog tipa, pokušavajući da kroz ove napete romane, koji nisu savetodavno nadmeni, već prijateljski usmereni ka problemima u osetljivom periodu odrastanja, na jedan nenametljiv način skrene pažnju mladima na opasnosti sa kojima se svakodnevno susreću.