Učenje da gubiš: Očekivala bih da se sportisti kroz godine i odricanja nauče gubitku

Čitav život posvećen jednoj misiji, biti najbolji mogući, prihvatiti poraz i učiti iz sopstvenih grešaka i protivnikovih uspeha.

Skok uvis. Očekivala bih da se sportisti kroz godine i odricanja nauče gubitku.

Ono šta me oduvek fascinira je upravo to, učenje gubiti. Osim ako niste Đoković I slično, u ekipnim sportovima mnogo je veća stopa izgubljenih nego dobijenih utakmica. Ali niko nije odustao od takmičenja. Samo se i dalje penju i iznova pokušavaju osvojiti isti ili čak i viši vrh.

- Advertisement -

Čitav život posvećen jednoj misiji, biti najbolji mogući od sebe, prihvatiti poraz i učiti iz sopstvenih grešaka i protivnikovih uspeha. Iznova i iznova obarati lične rekorde i podizati lestvicu doživljaja adrenalina.

Ali ! Uvek ono Ali! Publika je većinski deo svih borbi. Neiskustvena publika pogotovo. Ona vrsta humanoida koja nikada nije osetila tvoju kožu, bol, krv, uganuće, pucanje mišića, tremor, psihički rat koji te izjeda…

Publika koja nema pojma o borbi koliko ni ja o delovima auta. Publika kojoj je vrhunac fizičke aktivnosti aplauz, skok iz fotelje, zamah ka televizoru, žustro psovanje, pljuvanje u dalj! Nisi kamen, niko nije, bavio se borbama od broja patika 25 ili malo kasnije, svaki dobačaj neiskustvene publike je kugla koji te pogodi u glavu, kao da je sa ramena jednog prejakog olimpijca doletela pravo na tvoje teme.

Učiš da gubiš… Iznova i iznova pakuješ sve što imaš u torbu, brišeš znoj sa čela i pozdravljaš sve one koji bi bolje nego ti… Ulaziš u tunel ka svlačionici da se suočiš sa istim demonima svaki put a znaš da nije njih, odavno bi prodao sebe za „samo novac i slavu“

Proćiće i ova borba, završiće se još jedne Olimpijske igre, onda ide Olimpijada (rupa u vremenu koja ima ime) a ti ćeš opet da se spremaš kao da nikada pre nisi osetio gubitak Jer da ne voliš poraz, da ga ne prihvataš kao bogatstvo sopstvenog Duha i Uma, bio bi samo još jedan od onih kojima je aplauz i skok uvis sa fotelje maksimum Ali nismo izabrali tako Mi smo se izgrlili sa sopstvenim strahom i tugom i dočekali ih kao važan deo ove igre, bez koje te retke i važne pobede nikad ne bi imale toliki značaj Jer mi nismo došli ovde da se zapljunemo i lupimo selfi Ovo nisu žmurke…. Ova igra je mnogo ozbiljnija.

Izvor: Facebook/Dragana Soro

spot_img

Najnovije

Zašto bi trebalo da u roditeljstvu budemo kao delfini

Svaki roditelj sanja isto: da njegovo dete izraste u srećnu, samouverenu i uspešnu osobu. Još dok su mali, trudimo se da im damo sve

Više koristimo očevu DNK

Možda ste nasledili majčine oči, ali genetski gledano, koristite više DNK materijala koje ste dobili od oca.

Pismo jedne majke: Upomoć! Moje dete nema prijatelje…

Postoje deca koja svet doživljavaju intenzivnije i dublje. Koja posmatraju, promišljaju i pokušavaju da razumeju. Ipak, da ne znači da je tvoje dete rođeno sa greškom samo zato što ne funkcioniše kao većina.

Bundevara – kraljica jesenjih dezerta (recept)

Najvažniji sastojak je svakako aromatična bundeva, ali je i dobar recept posebno umeće

Nijedno od troje dece princa Vilijama i princeze Kejt ne poseduje smartfon

"Mi smo fizički prisutni, ali mentalno odsutni, i nismo u stanju da se u potpunosti posvetimo komunikaciji sa ljudima ispred sebe", napisala je princeza Kejt

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img