Učenje da gubiš: Očekivala bih da se sportisti kroz godine i odricanja nauče gubitku

Čitav život posvećen jednoj misiji, biti najbolji mogući, prihvatiti poraz i učiti iz sopstvenih grešaka i protivnikovih uspeha.

Skok uvis. Očekivala bih da se sportisti kroz godine i odricanja nauče gubitku.

Ono šta me oduvek fascinira je upravo to, učenje gubiti. Osim ako niste Đoković I slično, u ekipnim sportovima mnogo je veća stopa izgubljenih nego dobijenih utakmica. Ali niko nije odustao od takmičenja. Samo se i dalje penju i iznova pokušavaju osvojiti isti ili čak i viši vrh.

- Advertisement -

Čitav život posvećen jednoj misiji, biti najbolji mogući od sebe, prihvatiti poraz i učiti iz sopstvenih grešaka i protivnikovih uspeha. Iznova i iznova obarati lične rekorde i podizati lestvicu doživljaja adrenalina.

Ali ! Uvek ono Ali! Publika je većinski deo svih borbi. Neiskustvena publika pogotovo. Ona vrsta humanoida koja nikada nije osetila tvoju kožu, bol, krv, uganuće, pucanje mišića, tremor, psihički rat koji te izjeda…

Publika koja nema pojma o borbi koliko ni ja o delovima auta. Publika kojoj je vrhunac fizičke aktivnosti aplauz, skok iz fotelje, zamah ka televizoru, žustro psovanje, pljuvanje u dalj! Nisi kamen, niko nije, bavio se borbama od broja patika 25 ili malo kasnije, svaki dobačaj neiskustvene publike je kugla koji te pogodi u glavu, kao da je sa ramena jednog prejakog olimpijca doletela pravo na tvoje teme.

Učiš da gubiš… Iznova i iznova pakuješ sve što imaš u torbu, brišeš znoj sa čela i pozdravljaš sve one koji bi bolje nego ti… Ulaziš u tunel ka svlačionici da se suočiš sa istim demonima svaki put a znaš da nije njih, odavno bi prodao sebe za „samo novac i slavu“

Proćiće i ova borba, završiće se još jedne Olimpijske igre, onda ide Olimpijada (rupa u vremenu koja ima ime) a ti ćeš opet da se spremaš kao da nikada pre nisi osetio gubitak Jer da ne voliš poraz, da ga ne prihvataš kao bogatstvo sopstvenog Duha i Uma, bio bi samo još jedan od onih kojima je aplauz i skok uvis sa fotelje maksimum Ali nismo izabrali tako Mi smo se izgrlili sa sopstvenim strahom i tugom i dočekali ih kao važan deo ove igre, bez koje te retke i važne pobede nikad ne bi imale toliki značaj Jer mi nismo došli ovde da se zapljunemo i lupimo selfi Ovo nisu žmurke…. Ova igra je mnogo ozbiljnija.

Izvor: Facebook/Dragana Soro

spot_img
spot_img

Najnovije

Praznici mogu biti lekcija zahvalnosti za decu

Zahvalnost nije nešto što može da se „objasni“, već nešto što se živi i proživljava.

Neću da sedim kod Deda Mraza u krilu, niti u ičijem krilu

Kada dete pokaže strah, nelagodu ili odbijanje, to nije „nevaljalstvo” niti „prolazne faze”. To je jasan signal da dete oseća narušavanje svojih granica.

Zašto je važno da odrasli imaju hobi (i šta nam najviše prija)

Odrasli život lako pojede sve ono što nije „obaveza”. Upravo zato hobi u odraslom dobu postaje važniji nego ikada.

Promena u vrhu Ministarstva prosvete: Izabran novi pomoćnik ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje

Milan Pašić, dugogodišnji pomoćnik ministra prosvete za predškolsko i osnovno obrazovanje, više nije na toj funkciji. Njemu je istekao petogodišnji mandat na koji je bio izabran.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img