Učitelj Sava Kovačević u intervjuu za portal Roditelji govori o tome kako da roditelji pomognu detetu da se prilagodi na novu životnu ulogu
Kako se deca iz ugla učitelja privikavaju na školske klupe i sistem rada s obzirom da im je tek 6 ili čak i manje godina i mogu li da isprate način rada i tempo?
Učitelj Sava: Sistem rada u učionici se prilagođava samim učenicima. Zbog toga se tokom jednog časa koji traje 45 minuta aktivnosti brže smenjuju u svrhu zadovoljavanja trenutnih potreba dece. Zamislite dete od 6 godina koje sedi 45 minuta! Ne, nije moguće. Zadatak učitelja je da kreira atmosferu u kojoj će deca da rade, a kroz rad da usvajaju određene sadržaje. Učitelj u prvom razredu najviše radi, ali je to njegovo ulaganje najmanje vidljivo. Aktivnosti su organizovane tako da deca stvaraju u učionici, rade u grupama, pričaju i pripovedaju, takmiče se i sl. Znači, sve u učionici je usmereno na učenike. Učitelj je osoba sa iskustvom i prilagođava metodologiju i tempo rada. Ukoliko postoje određene poteškoće u savlađivanju gradiva učitelj u saradnji sa roditeljima zajednički dolazi do rešenja.
Veoma važna činjenica u ovom trenutku je partnerski odnos roditelja i učitelja. Čak se dešava da roditelji prisustvuju nastavi kako bi dete brže i bolje prihvatilo školske obaveze. Često volim da kažem: “Kada imate uspešnu saradnju sa roditeljima, imate sve.” Ova rečenica je mnogo puta dokazala svoju opravdanost, a naročito kada su učenici u starijim razredima osnovne škole. Porodica i škola zajedničkim snagama stvaraju atmosferu u kojoj dete može da napreduje.
Moje iskustvo sa prvacima je vrlo pozitivno. Prema mom mišljenju, prvi razred je razred progresa jednog deteta. U tom razredu deca najviše usvoje kako vaspitnih, tako i obrazovnih elemenata. U prvom razredu akcenat je na vaspitnoj komponenti, odeljenje usvaja određena pravila rada u učionici, deca se upoznaju jedni sa drugima i sa učiteljem, uče da rade jedni sa drugima, utiču na promenu ponašanja, dešavaju se pozitivne promene u odnosima, prema sebi i drugima, uče da rešavaju konflikte, deca razvijaju samopouzdanje, motivišu se da uče. Ne zanemarujući, i jedan veliki obrazovni segment koji je osnova za dalje učenje.
Radoznala i samosvesna deca uče lakše nego ona sa predznanjem. Učenje čitanja i pisanja deci je jedan od najmanjih problema sa kojima se susreću u grupi, po pravilu vrlo brzo savladavaju te veštine. Puno je važnije kod deteta razvijati emocionalnu inteligenciju. Sposobnost prilagođavanja, samodiscipline, upornosti, optimizma, poštovanje drugih, spremnost na saradnju, važniji su za uspeh od kognitivne inteligencije. Prihvatanje neuspeha, pravo na greške, strpljivost, prednosti su koje će detetu pomoći u savladavanju školskih obaveza.
Šta deca treba da znaju kada pođu u školu i trebaju li da se za početak školovanja “pripremaju”?
Učitelj Sava: U mom iskustvu najbolji đaci su oni koji prvi razred počinju “nespremni”. Šta to znači? Nisu znali da čitaju, pišu, broje, ali su znali da slušaju, prate i čuju određene sadržaje koje uče. Dete koje je naučilo da aktivno sluša bajku, priču, pesmu koje zna da ispriča neki događaj je spremno za polazak u školu. Sam pristup u radu je jako bitan i u tom kontekstu ohrabrujem roditelje da deci čitaju i razgovaraju o pročitanom, jer dete razvija pažnju i koncentraciju što je preduslov za uspešno praćenje nastave. Čitajte sa detetom redovno, ali ne predugo (10-20 minuta) neka to bude vreme za smeh radost.
Da bi se dete što bolje prilagodilo zahtevima škole, potreban je skladan razvoj svih detetovih sposobnosti: motoričkih, socio-emocionalnih i intelektualnih. Mnogi roditelji greše što forsirano uče dete da čitaju i pišu kako bi mu olakšali rad u nastavi. Daleko bolja priprema za školu odvija se putem igara i aktivnosti u kojima mora upotrebiti svoju ruku i prstiće.
Neke detetove osobine, sposobnosti i veštine su presudnije za uspešno školovanje od poznavanja slova. Dete koje ima dobru sliku o sebi, zna da se zauzme za sebe, zna da rešava probleme i sukobe, da se ponosi uspehom, podnosi neuspeh, pomaže i deli s prijateljima, zna da se dogovara i pridržava pravila, sa upornošću završava što je započelo… je spremno za drugi korak u savladavanju školskih obaveza.
Ono što je korisno pre škole je da se dete osamostali u brizi za sebe: u kulturno-higijenskim navikama pri jelu, oblačenju, korišćenju toaleta, pranju i brisanju ruku, u brizi za svoje stvari… Naučite dete nekim važnim stvarima: ime i prezime (svoje i roditelja), adresu i broj telefona, reči kulturnog ophođenja, siguran put od kuće do škole… Za uspešno usvajanje psihomotornih veština potrebno je sazrevanje, ali i vežbanje (podstičite igre loptom, skakanje preko užeta, penjanje, trčanje, ali i samostalno oblačenje, zakopčavanje). Psihomotorne vežbe doprinose razvoju motornih veština, ali i bogaćenju senzomotornih iskustava i funkcija, kao i socijalnom razvoju.
Vaša poruka roditeljima budućih prvaka?
Učitelj Sava: Spremite se da uložite energiju, strpljenje, kreativnost, jer ulažete u budućnost svoje dece. Budite spremni da čujete zanimljiva pitanja i date kreativne odgovore. Budite spremni da osluškujete svoje dete i njegove/njene potrebe i da reagujete. Budite otvoreni da prihvatite sugestije učitelja/učiteljice, jer su njihovi postupci dobronamerni.
Molim Vas, nemojte da zaboravite da uvek POHVALITE svoje dete. Najvažnije, dajte detetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne zavisi od njegovog školskog uspeha i ponašanja.
Izvor: roditelji.me
Nema komentara.