Na društvenim mrežama se ovih dana pokrenula polemika da li učenici treba da ustanu kada nastavnik ili profesor uđe u učionicu. Jedni su za ustajanje, drugi protiv, a mi smo ovu dilemu postavili i pred naše čitaoce, ali i prosvetne radnike.
Portal Zadovoljna pred ovu dilemu stavlja svoje čitaoce ali i nastavnike pa na njihovo pitanje da li u Petoj beogradskoj gimnaziji učenici ustajanjem pozdravljaju profesore, profesorka srpskog Ivana Tatović Popović odgovara da to uglavnom zavisi od toga „kako ih je ko izdresirao“, ali da većina uglavnom ne očekuje tu praksu.
Ljubinka Boba Nedić, profesorka engleskog jezika iz Aranđelovca i autorka bloga Klotfrket, smatra da je ovo još jedan relikt iz doba „eh, u moje vreme…“.
„Ovo nije moje vreme, već vreme mojih đaka. Meni je ustajanje potpuno nebitno jer ga smatram površnom formom, iza koje nužno ne stoji i istinsko poštovanje nastavnika. Neuporedivo mi je važnije to što kada kažem – dosta smo se smejali, sada radimo – moji učenici to poštuju, smire se, i usredsrede na rad. Čini mi se da su i nastavnici malo izgubili kompas, tražeći pogrešne načine za iskazivanje poštovanja, tražeći da im država vrati dostojanstvo. Poštovanje se zarađuje, a dostojanstvo je lična kategorija. Ako ga imaš, niko ti ga ne može oduzeti. Ako ga nemaš, država nema ništa s tim“, kaže Nedić za Zadovoljnu.
A evo šta ste nam na ovu temu rekli vi:
„Logična posledica opšteg stanja u društvu“, „Slika kućnog vaspitanja“, „Ništa me ne čudi… sve naginje ka tome da će učitelji da ustaju kada đaci budu ulazili…“
Izvor: Zadovoljna.rs
Više mi prija da me đaci dočekuju opušteni. Ne kažem raspušteni, jer to nije isto. Ustajanje je veštačka, učeniku nametnuta stega koja zapravo ne predstavlja ništa posebno ili eventualno znači „obrati pažnju“.
Lepše mi je i prirodnije da se pozdravimo sa dobar dan i da u miru i tišini počne čas. Poštovanje se zadobija vrednim i poštenim radom, ispravnim stavovima, pravednošću i kulturnim ophođenjem prema učenicima.