5. Igra u prirodi smanjuje nervozu. Vreme provedeno napolju psihološki smanjuje nervozu. Deca su otvorenija i opuštenija posle boravka u prirodi, kada se vrate u tradicionalnije okruženje u kome uče.
6. Igra u prirodi povećava raspon koncentracije. Vreme koje deca provedu u nestrukturisanoj igri napolju prirodno povećava koncentraciju dece. Deca koja imaju problema sa zadacima koji uključuju olovku i papir ili duže mirno sedenje često su mnogo uspešnija nakon vremena provedenog napolju.
7. Igra u prirodi je maštovita. Zato što ne postoje obeležja, prethodno začete ideje i pravila, deca moraju stvoriti svet oko sebe. U ovom načinu igre deca koriste svoju maštu onako kako je ne koriste kada se igraju unutra.
8. Vreme provedeno u prirodi razvija poštovanje prema drugim živim bićima. Deca razvijaju empatiju, sposobnost da uoče osećanja drugih ljudi, tako što se igraju sa stvorenjima u prirodi. Posmatranje bubice, lastavice ili veverice koja juri uz drvo daje deci mogućnost da uče od drugih i tako rastu.
Moj klinac je na selu kod dede I verujte mi da uživa u svakom trenutku. Ne pamtim kada sam ga videla toliko srećnog. Priroda je blizu nas, samo ne treba biti lenj I treba izaći iz grada, barem vikendom, ukoliko nam posao to ne dozvoljava radnim danima .