U savremenom svetu, često nas uče da budemo „dobri“, da ugađamo drugima, da ne pravimo probleme. Iako je važno biti empatičan i ljubazan, postoji granica kada briga za druge počne da dolazi na štetu nas samih. Upravo tu granicu briljantno objašnjava doktor Gabor Maté – ugledni kanadski lekar i autor koji godinama proučava povezanost između emocionalnog stresa i fizičkog zdravlja.
U jednoj od svojih snažnih izjava, Maté kaže:
„Kada ne znaš da kažeš NE, tvoje telo će to reći umesto tebe – kroz neku vrstu bolesti. I većina hroničnih bolesti, autoimunih poremećaja i maligniteta, većina, kažem, ne svi. Ne tvrdim da su time uzrokovani, ali ogromnu ulogu u njihovom nastanku ima čovekova nesposobnost da kaže ‘ne’ i preuzimanje previše stresa. Jer stres, kada ga je previše, nije samo psihološki događaj. On utiče i na tvoju fiziologiju. Po definiciji – to je fiziološki događaj.
Dakle, nije nikakva misterija kako nesposobnost da kažeš ‘ne’ može da dovede do bolesti.
Zato je vežba sledeća:
U kom delu mog života imam poteškoća da kažem ‘ne’?
Drugim rečima, postoji jedno ‘ne’ koje želi da bude izgovoreno, ali ti ga ne izgovaraš.“
Ova izjava nije samo poziv na introspekciju – ona je i upozorenje. Prečesto svoje granice guramo u stranu da bismo ispunili očekivanja drugih: partnera, roditelja, kolega, društva. Zaboravljamo da je „ne“ reč zaštite. Ona nije sebičnost – ona je briga o sebi.
Telo ne zaboravlja
Matéova poruka nas podseća na nešto što i savremena psihosomatika sve više potvrđuje – telo pamti. Hronični stres, potiskivanje emocija i konstantno zanemarivanje svojih potreba mogu, s vremenom, da se pretoče u fizičke simptome. Naša „neizgovorena NE“ ostaju zarobljena u telu, tražeći način da izađu – kroz nesanicu, glavobolje, autoimune reakcije, pa i ozbiljnije bolesti.
Vežba koja menja perspektivu
Zato, sledeći put kada se osećaš iscrpljeno, napeto, povređeno ili preopterećeno, postavi sebi pitanje:
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Gde mi je bilo teško da kažem „ne“?
Možda si pristao/la na još jednu obavezu koja ti nije prijala. Možda si ostao/la u razgovoru koji te iscrpeo. Možda si po hiljaditi put stavio/la tuđe potrebe ispred svojih.
NE kao lek
Učenje da kažeš „ne“ nije proces koji se dešava preko noći, naročito ako si godinama treniran/a da budeš „dobar“, „poslušan“, „kooperativan“. Ali svaki put kada izgovoriš to malo, snažno „ne“, zapravo govoriš veliko „da“ svom zdravlju, svom miru, svojim granicama.
Ne moraš svima da se svidiš. Ali moraš sebi da budeš veran.